Marketing
T'ga za Jug
(samo upozoravam:ako ovo greškom završi na naslovnici sve brišem, ovo je samo za sprdanje mojim blogeljicama i drugaricama iz vanjskog svijeta a ne za svekoliko blogersko pučanstvo)
Nekad zbilja samu sebe razočaram kad shvatim da se u nekim situacijama ponašam kao maloumni debil kvocijenta inteligencije nižeg od tjelesne temperature. Posebno u situacijama kad mi netko priredi nešto lijepo. Kao sinoć na primjer, Lorna i njezina Mikica poklonile su mi ovu torbicu. Ja sam je samo ćopila i bila mutava jer je malo bedasto da velike medvjedice skaču u kafiću od sreće i grle i ljube blogeljice po cesti. Valjda.
"Nježna i osjećajna poput ljubice, dobra kao čokolada i topla kao zalazak sunca! Sve njene karakterne osobine su satkane u bojama konca koji se isprepliće u torbicu."
Neugodnjak big time.
Lorna, blogeljice moja zapletena, jako si me usrećila, nek svi čuju i vide, i torbica je sa mnom cijeli dan danas, tako da znaš a i inače će biti. Cmok. Cmok. E da, a Haribo bombone (vidi se da čitaš moje postove, svaka čast!) nisam nikome dala, Simona uzela dva komada, ali nisam luda da ih ponovno prostrem na stol pa da mi ih pojedu ko one u petak koje mi je Lea donesla. No way, ovi idu u moja bedra, moj Haribo, moj celulit!
E, sad zašto smo se Lorna i ja jučer našle u kafiću. Dobro, i Mikica i Nuica i Gali i Galina prijateljica, a Lucija nije mogla zbog bolnog zuba (mo'š mislit) i migrene (mo'š mislit opet) a Jana nije mogla zbilja a nije mogla ni Lea, obje opravdano, tako da sam na kraju imala dvije karte viška i bila mutava pa nisam prodala a cure neke lijepo vrištale pred Tvornicom "imal ko kartu za Tošu?".
Gdje sam ono počela... aha, da... bile smo na fensi šmensi (use-re-se-ja) promociji novog albuma Toše Proeskog, juhuhuhuhu, jeeeeee, wheeeee...
Aj sad zbilja... osim male Mikice, nijedna od nas nije bila neki fan Toše, mislim fan u smislu da bih si odrezala obraz i zalijepila ga u dnevnik (kao što je izjavila Mikica nakon Tošine puse), ali smo ga cijenile kao... hm... pojavu (jel to dovoljno aseksualno?) a neke od nas i kao više od pojave (!)... A sad ga volemo i slušat!
Ja ga tako volem od Hvara još (nađite si post ako vas baš zanima, na poslu sam i moram brzo pisati da ovo ne postane stara vijest) jer sam vidla kako je dobar, pažljiv, nježan, produhovljen, pa ono, ko žena u muškom tijelu, što da vam pričam... vidjela sam odmah da bi ga bilo lijepo imati kod kuće onako ko "plišanog medu" da se smješka i milo gleda dubokim smeđim okama... ok, zanijela sam se.
Ajmo sad red fotki:
Ovo su pozornice tj. pozornica, ali to ste i sami shvatili. Ruke mi se tresle jer smo skakale te plesale a pored mene su skakale Nuica, velika curica i moja beba te Mikica, najuzbuđenija od svih. Pitam je u jednom trenu ne smeta li joj razlika u godinama (Mikica ima 12 a Toše skoro 30) i Mikica veli: "Pa i ne baš!" i trep-trep ogromnim okicama. Hercih.
Ovo je lepota u živo. Morala sam ga smanjiti da vas ne zabljesne.
Onda su mi cure blogeljice otišle, fala Lorni da ih je sve razvezla diljem metropole, a ja ostala malo još te se družila s nazovi vipovcima a završila s Đurđom (radio Martin, počinjem slušati tamburice, to je novost i idem na neki koncert Šokadija u Zagrebu!) i Vesnom i Korom pjevajući čak za stolom Sandija, bložemesačuvaj, te Mišu, Rubač, mislila sam na tebe isto, a dno dna je bilo kad mi je Đurđa natrpala 2 piva, 2 litre soka i 3 konzerve neke Sinalco u torbu (ne Lorninu, naravno) a onda mi se po putu doma jedan sok raspao i smočio me ko da sam se upišala u količini od jedne litre a ja zakukala od muke jer sam se uplašila da će mi se fotić smočiti ili na primjer Tošina poruka mojoj mami, rođenoj Makedonki, ubavom devojčetu makedončetu, ali fala blogu, nije. Smočio se nofčanik i neki šećerići koje skupljam i neki Helf bomboni koje imam ako mi padne, hm, hm, šećer u krvi, i neki flomasteri koje volim, jedan rozi lak za nokte, pernica s dnevnim ulošcima (koji jako nabubre od soka, to nisam znala do sada) i Hello Kitty privjesak se skroz umuljao, Suputnica će biti zadovoljna jer kaže da su sve moje Hello Kitty droce. Pa i jesu, imaš pravo, sve su droce. Cmok.
O, blože, ne može čovjek danas pošteno ni post napisati na poslu (hehehe), stalno me netko vuče za rukav!
Ajmo dalje:
Vita Jela, zelen bor, ne slušam Barune, stiropor (niš se drugo nije rimovalo), ali njezina pjesma "Kada padneš do dna, na putu od sna, na putu za dolje..." je super, zar ne, poslala sam vam link. I ona je super. Jela. Držimo fige za samostalni album i karijeru.
Neam pojma tko je ovo ali baš si pašu, ovako kad gledam sa strane. Ona poblajhana kokoš, on mlad i lep... da bi reč rekla! Simpa je cura, poznam je, vesela i topla ko jesen i čokolada. Tu se malo opet uplašila jer se ne voli fotkat sa zvezdama i idolima a i štrepila je kak će ispast jer je unaprijed znala da će objavit blesavu fotku na blogu. Mislim, daaaaj, od petnajst fotki samo dvije nisu mutne. Od sada prvo idemo fotke a onda T'ga.
Ostale su mutne, grr, grr, od sreće valjda, pitajte Koru i hebem ti i jesen ti te glupe digitronske fotiće, to niš ne valja i ponovno ću početi koristiti onaj na filmove.
Nitko nije kriv za to što te volim tolikoooooo!!!
Volim osmijeh tvoj i dobro ti stoji, još ti bolje stoje poljupci mojiiiii!
P.S. Bolja Polovica rekla da ne smijem uvježbavati potpis "Tedica Proeski" nego "Tedica Gips". Svašta, a već sam počela vježbati ćirilicu!
Post je objavljen 20.09.2007. u 10:44 sati.