inspirirano knjigom «Tragedija lišća», naravno Bukowskog
susrele smo se jednom
na nekoj stranici Interneta
nepomično je stajala
u dugoj crnoj haljini
večernjeg kroja
s ogrlicom sitnih bijelih slova
izgovorila sam njezino ime
poput jesenskog mraza
sasvim tiho
tiho
poželjela sam da bude moja
i da stanuje na mojoj polici
i da otključam vrata njezinih crnih korica
i da se izgubim na njezinim stanicama
i da se probudim kao stih
njezine pjesme
poželjela sam
ali nisam
pustila sam mjesecima
neka slobodno prolaze bez novih susreta
sve do...
susrele smo se večeras
i bez riječi prepoznale
među brojnim crnim koricama
svoje je stranice
prepustila mojim znatiželjnim očima
kako bi se sutra probudila
u stihovima
moje pjesme...
Copyright © by Tixi, 2007.
Post je objavljen 20.09.2007. u 09:23 sati.