Mama od dečka iz kvarta. Žena koju sam zbog specifičnog izgleda zapamtila, još dok sam išla u osnovnu. I nikad nije pokazivala pretjeranu želju za pozdravljanjem i za razgovorom. A meni je sasvim normalno bilo pozdraviti ju - pa Bože dragi, susjeda mi je. Ali kako nije odzdravljala - prestala sam. I dugo je nisam vidjela.
Jučer ujutro. Čekam tramvaj na stanici. I vidim ju. I vidi ona mene. Nabaci osmjeh od uha do uha, krene prema meni i kaže mi - Bok! Kaj? Na posao?
Bogmeč me zatekla. Naravno, odzdravila sam joj i počela pričati i brzo mi je došao tramvaj pa sam otišla.
Šta se dogodilo? Čemu taj iznenadni obrat? Kaj joj je došlo?
Nije da mi nije bilo drago.
Ali da sam zbunjena - jesam.
Jer mi je čudno to - tolike godine ništa i sad najednom - ona bi čavrljala.
Niš ne kužim...
Post je objavljen 20.09.2007. u 08:16 sati.