GOSPOD BOG I SELJAK
Bilo je to u vrijeme kad su ljudi na zemlji zivjeli u miru, i kada su mogli s Bogom razgovarati onako, kako razgovaraju jedni s drugima. Jedan je ostarjeli seljak kazao Bogu: "Slusaj, Boze, Ti jesi tvorac svijeta, i sve znas, imas, i umijes, ali ipak, jedno ne znas,: muku seljacku. Osim toga, ne znas kako se plijevi, sije, ore, zanje, vrsidba... "sto mi savjetujes" upita Bog. "Evo sto. Daj mi vremena jednu godinu, da ja vodim seljacki posao onako, kako mislim da bi valjalo. Tada ces vidjeti cuda! Vise nitko nece biti gladan." "Dogovoreno," slozi se Bog. I tako je seljak krenuo upravljati seoskim poslovima. Naravno, zatrazio je najbolje sjeme, narucio najpovoljnije vrijeme s upravo idealnim rasporedom kise i sunca. Nalozio je da ne bude jakih vjetrova, gromova, stetnih nametnika; da stoka ne zalazi u nezasijana polja, ukratko, da se ne dogodi ama bas nista sto bi zasmetalo napretku zitarica. I psenica, raz, ovas, i jecam porastose visoki, i seljak je bio sretan i ponosan. Kazao je Bogu: "Vidis li? Ljetos ce biti takav urod da ce preteci hrane za nekoliko godina." Ali kad je doslo vrijeme zetve, pokaza se da je klasje prazno, bez zrnja. Seljak se zaprepastio. "sto se dogodilo?" upitao je Boga. Bog mu rece: "Zato jer nije bilo kusnje ni izazova, jer nije bilo nedace, poremecaja, i borbe, jer je sve teklo glatko i bez zastoja, jer ti nisi sudjelovao sa svojim znojem, brigom, i nastojanjem, psenica je ostala jalova. Potrebne su i oluje, i grad, i munje, i suse. Jer sve to potresa i budi dusu psenice."
(Nepoznato podrijetlo, u navodu kod O. Rajnecsha, prijevod V.K.) preuzeto iz knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik prica, sacinila Vesna Krmpotiďc
Post je objavljen 20.09.2007. u 07:01 sati.