Marketing
Danas sam praktički cijeli dan bila sama a pošto to mrzim uvijek si upalim glazbu, dam si oduška i pjevam iz sveg glasa.
Bez obzira što me čuje pola susjedstva i što to zvuči komično. Tako eto danas meni svira cd na kojem piše:»CD za jadno slomljeno srce». U svim pjesmama se naravno prepoznajem, prava tipična ženska a onda sam odjednom stala i gledam koji je meni.
Kako uopće za ikoga mogu pjevati stih u stilu, Slomio si mi srce, kad nije. Mislim srce mi je tu još na mjestu, jel? Kuca? Izdrži čak i moje trčanje tri kilometra? Sve je ok sa njim.
A onda već kada sam razmišljala o sebi zaključim zašto svi koji me poznaju uvijek me smatraju duplo mlađom nego što jesam I zašto mi svi govore da sam još mlada i da puno toga me još čeka(a ono možeš si mislit). Zaključak je taj da sam previše naivna pa i ostavim takav dojam a i previše vjerujem i stvarno još puno toga moram naučiti da prestanem sve to biti. Mislim da sam na razini nekog malog djeteta što se toga tiče.
Uostalom recimo neki obiteljski rođendan. Znate ono bude dio gdje su odrasli, pričaju o normalnim životnim problemima i dio gdje se zabavljaju djeca. E pa ja budem tamo.
I naravno umirem od smijeha zajedno sa njima. Što je najgore ja provaljujem a oni se smiju. Tako eto danas se isto uhvatim u tome kako sam naivna. Kako vjerujem da će netko stvarno napraviti ono što i kaže.
I ne kužim zašto ljudi više vole osobe koje ih praktički pljuju od onih koji bi radi njih i u govno ugazili? Ali u ono govno koje vidiš na putu i znaš da ga možeš izbjeći ali ti staneš u njega. E i u takvo govno bi radi nekog a on ništa. To mi baš nije jasno ali dobro. Nema objašnjenja znam.
I još samo nešto prije nego odem spavati jer bi stvarno trebala, svašta ću napisati a to ne valja jer će ovo sutra netko i pročitati.
Moja jedna meni jako draga osoba imala je nazovimo to ljubavnu mobilnu komunikacijsku vezu. Ne zna se jel to još završeno ali nakon upoznavanja i nakon onih rum cola i onih poruka nitko to ne bi znao. Ali sad moje pitanje: Zašto ne pišu? Zašto je dečkima toliko teško napisati jednu glupu poruku?
Ali da, tko još piše dan nakon. Ali ono, HALO, pa daj javi se.
Makar neku jadnu, glupu rečenicu složi. Čak i ako ti nije stalo. A što posebno ne podnosim kada ti netko ne odgovori na poruku. Onda izvlačenje u stilu nisam imao novaca. Aha, daj molim te. Uf, ma takvi nisu zaslužili ni imati mobitel. U stvari jesu, ali onaj jadni koji nije u boji, koji nema kameru, koji je sav izgreban i koji se mora puniti nakon svake napisane poruke a punjač nema kontakta!
Onda bi povjerovala kada ti kaže da nije mogao odgovorit.
A sad idem na spavanje i poruka svima: PIŠITE PORUKE!
I poruka mojoj prijateljici S. :TI NE MOJ PISAT PORUKE!
I već kada sam danas istraživala tako svašta po internetu nađem pjesmu. Od riječi do riječi, kao da ja pjevam. A i hoću, pjevat ću, sutra kada budem sama…
Post je objavljen 20.09.2007. u 01:06 sati.