Samim začećem suočeni smo s činjenicom da od dolaska na svijet, preko odrastanja i odlaska s ovog svijeta, postupci nas samih i onih koji nas okružuju oblikuju našu osobnost. Ipak ma koliko mi mislili da znamo tko smo i što želimo, zapravo dolazimo do zaključka da nikad to ne znamo. Svaki trenutak događanja dovodi nas do nečeg dosada nepoznatog o nama samima. Shvatite da nikad nećete reagirati jednako ako ste osobno uključeni ili ne. I svaki put iznenadite sami sebe. Zašto? Zato jer nas svaki trenutak zbivanja mijenja, na bolje ili gore. U suštini našeg bitka ostajemo isti no, djelići našeg postojanja mijenjaju se. Sad opet to ovisi o nama samima, hoće li nas ta zbivanja učiniti boljom ili lošijom osobom. Kada zapravo shvatite da ste ona osoba otprije,a ipak niste? U onom trenutku kad se uzdignete iznad samog sebe. Tada svi okovi nestaju i postaješ slobodan. To je istina. No, najveći izazov od svega je oprostiti onome tko te najviše povrijedio,nekome za koga nikad nisi mislio da će ti toliko boli nanijeti. Većinom nas u tome spriječava ponos, okus gorčine i izdaje. U početku te to drži, no kasnije te počne polagano izjedati i sve postepenije uništavati. Kao u začaranom krugu.S vremenom shvatiš da se moraš toga osoboditi i polako se oslobađaš, ali uvijek ostane mali komadić. I tada se dogodi nešto neočekivano, iznenadite sami sebe.
Tada shvatite ono bitno, koliko god sve to bilo bolno, pomoglo vam je. Možete se pitati kako, zašto zbog čega ili jednostavno prihvatiti te darove. Darove koji su vas oblikovali u nešto vrednije.Kada i kako oprostiti toj osobi? To je individualno pitanje. Svakom od nas se dogodi drugačije.
Post je objavljen 07.10.2007. u 03:20 sati.