Ovo je još jedan san. San u drugom snu koji je pak u trećem snu koji sanjam u nekom četvrtom snu i taok u nedogled. Više niti ne znam koliko puta sam zaspao i probudio se u snu koji sanjam u snu. U ponoć, kada potpuni mrak padne, uvijek zaspim, gdje god bio, i probudim se u krevetu. Ljdui ostaju isti, ali se uloge mjenjaju i mjesta izmjenjuju.
Jučer sam bio vatrogasac, gasio vatru u zgradi i spašavao svoje prijatelje unutar nje. Prejučer sam bio poznati haker, a moja najbolja prijateljica je bila špijunka koja me morala ubiti. Dan prije sam bio astronaut, letio u svemir. I tako iz sna u san. Pokušao sam ostati budan unutar sna, ali uvijek zaspim u ponoć. Pokušao sam se probuditi, ali ne znam više kako. Shvaćam da sanjam i opet igram svoju ulogu u snu.
Danas sam slavni pisac i pišem ovu priču, ali uskoro će ponoć. I opet ću zaspati i početi sanjati novi san, a ova priča će nestati kao moja karijera književnika. nitko mi ne vjeruje kada pokušam objesniti što mi se događa. I ja.. polako počinjem luditi. ne sjećam se zašto se ovo događa i pitm se što se samnom zbiva u stvarnom životu – jesam li zaspao samo na jednu noć koja mi se čini duga kao život; ili sam pregažen i nalazim se u komi i svi me pokušavaju probuditi; možda sam mrtav i ovo je pakao ili čistilište; možda je ovo stvarnost kakva bi trebala biti?
Ne mogu naći odgovore, jer ništa više nije stalno. Ništa osim jedne stvari – mojih sjećanja.
Post je objavljen 20.09.2007. u 00:01 sati.