Općenito - stalna ambivalencija.Mnogo dvostrukih petlji. Npr.:
1.OSOBNI UNIVERZUM
+ Postanje spotova , clipova ,crtića i sl. dovodi do fantazije kako imam vlastitu TV postaju, urnebesni kanal na kojem se naizmjence prikazuju reakcije na sve što me ljuti, zamara ili frustrira u mainstream kulturi i nekulturi.Oblik unutarnjeg otpora uz istovremeno isticanje pozitivnih primjera ljudske kreativnosti.Fini jedan kolaž, sve u svemu.
- Shvaćam da sam nekomunikativna u smislu interakcije s ljudima koji bi to trebali čitati ili gledati.Povremeno dobivam napadaje želje da pišem crtice iz života...ili se osvrćem na aktualna zbivanja i sl.,ali sam nesposobna trenutno to izraziti.Čini mi se da to mnogo ljudi čini mnogo bolje i za mnogo toga mogu reći " Halleluwah", ali moj jedini komentar na osjećaj da sam puna modrica zbog svakodnevnih udaraca je...Brianov život.
Rješenje : Dobro bi bilo moći kombinirati oboje.
2.AUTENTIČNO SJEĆANJE
+ Neki od clipova s YouTubea dovode do sjećanja u prvom licu.Negdje sam čitala ( a lako je provjeriti) da se većina naših sjećanja odvija iz pozicije da "gledamo sebe sa strane" tj. scena sjećanja uključuje I MENE.No ako promislimo bolje - to nije autentično sjećanje.Stvari su se odvijale u prvom licu jednine, nije bilo tjelesne dislokacije koja bi omogućila perspektivu gledanja " sa strane".Iz tog razloga ispada da je većina našeg sjećanja na neki način krivotvorena.Mali osobni eksperiment pokušaja da se u scenu uđe potpuno - kao da se odvija upravo sada povremeno urode rezultatom.Stare fotografije, ili u ovom slučaju pjesme,filmići i sl. povezani su s hrpom neuroloških "linkova" koji poput holograma stvore kompletnu sliku.S tim se može svašta korisnog napraviti jer je i mnogo pogrešnog uvjetovanja povezano s takvom bazom osobnih reakcija i procesa.Kad razmislimo o tome zašto ispoljavamo neke iracionalne reakcije možemo doći do izvorne scene koja je uzrokovala takvo ponašanje i promijeniti joj " source kod".On se zapravo mijenja sam od sebe kad se sjetimo i osvijestimo iz jednostavne činjenice da se mnogi od naših psihičkih procesa I MOGU odvijati samo u tami nesvjesnog.Onog momenta kad ih obasja svijetlo svijesti oni nestaju i prostor osobne slobode se povećava.
- Ponekad je užasno bolno shvatiti da smo toliko vremena proveli u pogrešnom filmu ( pada mi na pamet Kusturičin " Underground" kad su onog gljivičastog jadnika uvjeravali da rat još uvijek traje).Moguće trenutne reakcije na povratak iz takvog ronjenja su mutavost,tuga, bijes i osjećaj da je puno posla ostalo da se " nadoknadi" vrijeme provedeno u jednom suženom spektru emocija i mogućnosti.Promjena spoznaje ne donosi odmah i promjenu ponašanja - kao otprilike prijelaz na novi operativni program - treba neko vrijeme da shvatiš kako sve funkcionira, a i neke tipke se nalaze na drugom mjestu...Kao i kod svakog napada entuzijazma treba paziti da se ne ispuše prebrzo radi neuvažavanja nekih varijabli...
Rješenje : biti dobar i pristojan prema samom sebi
3. OSOBNA LEGENDA
+ U stavke osobnog plana i programa u skoroj budućnosti upisala sam " naučiti raditi i dizajnirati web-stranice".Jedno od onih velikih spremanja u kojima izlistate sve moguće i nemoguće fantazije.Osjećam se vrlo daleko od toga ali sam krenula i to me usrećuje.Mnogo "if...then" (loših) petlji sam ubila time i oslobodila mozak za nepotrebna "predviđanja".Uči se na greškama, ne na hranjenju sumnji i strahova.
- Napadaji cinizma da se nikakav svemir neće urotiti da meni pomogne, pogotovo ne hrvatski u kojem su stvari jako daleko od bilo kakve logike osim Ioneskove.
Rješenje : Dočekati strahove u Zen stavu i pustiti ih da protutnje svojim putem.Reagirati instantnim unutarnjim jammingom.Ismijati ih ili kvalitetno izignorirati.U nuždi pribjeći šutu Matakovića, Monthy Pytona ili Nadrealista.
Noćas sam sanjala da me Oprah Winfrey moli da ju držim za ruku dok ide zubaru.
( ?!!!)
Post je objavljen 19.09.2007. u 21:09 sati.