Pregled posta

OVDJE i SADA

Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?

R. Bach, 'Galeb Jonathan Livingston'

Neki dan sam se išla naći sa prijateljima iz srednje škole, koje sam nekada davno viđala u prosjeku 12 sati dnevno. Sada se viđamo u prosjeku 12 sati godišnje.
Ponekad nisam sigurna ima li smisla inzistirati na druženjima jednom godišnje samo radi prisjećanja dobrih starih vremena.
Baš smo se prisjećali jedne Nove godine koja je bila sličnija niskobudžetnim horror filmovima. Možda jednom kasnije opišem čitavu večer, ali uglavnom završava mojim paničnim vrištanjem i bijegom s mjesta događaja.
Na srednjoškolskim okupljanjima uvijek iznova pretresamo maturalac i bezbroj priča tko se do koje mjere napio i koga su vidjeli da neprimjetno pokušava izaći iz nečije sobe rano ujutro.
Iako je prošlo gotovo pet godina od tada, još uporno moram negirati neke tračeve za koje više niti sama ne znam da li su istiniti. Zapravo mi više nije niti stalo jesu li.

Ja sam u potpunosti svjesna da s tim istim ljudima više vjerojatno neću proživjeti ništa slično. Čuni li ih ta činjenica manje mojim prijateljima nego osobe s kojima se družim danas?
Mislim da ne. Jedina razlika je u tome što su moji sadašnji prijatelji OVDJE i SADA, a oni od nekada su ostali na starim fotografijama gdje uvijek svi izgledaju sretno i kao da se jako dobro zabavljaju. Istina je nažalost više puta bila sasvim drugačija.
Ponekad smo znali svi skupa umirati od dosade i onda kad bi se pojavio netko nadobudan s fotićem, svi bismo se skupa usiljeno nasmijali.
Sadašnja sjećanja na neke stare prijatelje se više-manje baziraju i na izmišljenim i pretjeranim pričama koje se svojevremeno nikome nisu dale ispravljati da bi na kraju bile zapamćene u izmjenjenoj i dorađenoj verziji.
Ja sama moram priznati da se uopće ne sjećam da sam na jedan školski izlet nosila samo mini-hladnjak s limenkama pive, ali svi ostali tako tvrde pa sam se odlučila prikloniti većini.

U svakom periodu života sam imala nekoliko osoba koje su znale sve što mi se trenutno događalo u životu i s kojima sam mogla beskonačno sjediti u parkiću, na plaži, na kavi... bilo gdje, i pričati o apsolutno svemu što nas je u toj dobi zanimalo (uglavnom trač-partije odkad pamtim ).
I te osobe ostaju jednako dio mog života kao i oni koji su OVDJE i SADA jer sam moj život nije samo OVDJE i SADA. Ja sam imala i 5 i 10 i 15 godina i kada bih napisala knjigu o svom životu u svakom bi poglavlju bili drugačiji glavni-sporedni likovi. Tko bi mogao odrediti koji je od njih glavniji lik u knjizi? Onaj koji se pojavljuje na kraju?

P.S. Marine hvala na inspiraciji




Post je objavljen 19.09.2007. u 20:57 sati.