Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thetwinsdeathgame

Marketing

...

--- On the road agaiN---

Prošla su četiri dana od Dannyjevog nestanka. Svaki put kada bi čula dječji glas sjetila bi se Dana. Tek sam sada shvatila koliko mi on zapravo znači. Bila sam shrvana njegovim nestankom.

Sada smo se nalazili u kući, bolje rečeno villi mlade Sarlene (ubuduće ću za nju pisati Sar da ne bi bilo zabune!). Sjedili smo za doručkom kada sam ugledala nekog dečka kako neprestano bulji kroz prozor.

«Merry ko je ovaj?» upitala sam i pogledala u pravcu prozora.

«To je Angus.» prošaptala je Merry, ali ne dovoljno tiho da je Sar ne čuje.

«Gdje?» upitala je brzo, a Merry je samo uperila prst prema prozoru.

Angus i Sar su cijelo vrijeme buljili jedno u drugo. Čak sam vidjela kako šalju žračne poljupce.
Digla sam se od stola bez riječi i pokazala Jamesu da pođe zamnom.

Stajali smo u ogromnoj, staroj knjižnici. Prekopavala sam po policama.

«Što mi zapravo tražimo?» pitao me James.

«Sjećaš se one knjige koju je Sarlena uzela iz Hogwartsa? Mislim da je tu možemo naći!» rekla sam i nastavila tražiti.

Nakon dva sata traženja odlučili smo se malo odmoriti. Polako sam gubila nadu.

«Nikad je nećemo naći...» rekla sam tužno.

«Nemoj tako govoriti.» rekao je James i naslonio se na zid do mene. U vremenu od jedne sekunde zid ze zavrtio i mi smo upali u nekakvu pećinu. Nisam znala gdje smo. Polako sam se kretala prema naprijed čvrst držeći Jamesovu ruku. Pokušavala sam osvjetliti put šibicama iz džepa, ali bezuspješno. Stigli smo do križanja. Mogli smo lijevo ili desno. Točno u sredini stajao je natpis «Život ili smrt, tvoj je izbor. Ovo bi ti moglo biti zadnje skretanje u životu.» Gledala sam prolaze duže vrijeme i odlučila ići lijevom stranom. Šetali smo... Imala sam čudan osjećaj da me netko slijedi. Počela sam ići sve brže i brže. Stigli smo do kraja. Onde su se nalazila vrata s malim otvorom. Ušli smo u sobicu. U jednom se kutu nalazilo malo slame. Na zidovima su visjeli lanci svih veličina. Ravno ispred mene bila je mala kutijica. Otvorila sam je i izvadila bilježnicu. Počela sam čitati. Bio je to dnevnik i bio je prepun tamnih misli. Uzela sam bilježnicu i okrenula se prema vratima. Bila su zatvorena. James i ja otrčali smo do njih. Bila su zaključana. Odjednom su se na otvoru pojavila dva oka. Bila je to neka žena koju nikada prije nisam vidjela. «Neidete vi nikamo!!» vrisnula je i krv joj je počela curiti iz usta.

---NASTAVIT ĆE SE---

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 19.09.2007. u 20:27 sati.