Pregled posta

All good things come to an end... yes they do... :,(

Da zašto?
Zašto sve što je lijepo završi?
Zašto poslije boli?
Zašto ostaju samo suze?



Ne boli to što me ne voli...
NE...
Boli to što sam to oduvijek znala...
Samo sam se bojala priznati...



Možda bi bilo bolje da je sve ostalo tajna...
Možda bi sad sve bilo drugačije...
Ali ja ne bi bila mirnija...



Uvijek bi postojalo ono glupo pitanje...
Što bi bilo da...?



Sad bar znam odgovor na to pitanje...
NIŠTA...



Ma i ovako sam to znala...
Znala sam da nema sretnog završetka za mene...
Kako god ja to okrenula...
Priča će imati jednak završetak...







Sad mi ostaje samo pretvaranje...
Pretvaranje da je sve ostalo isto...
Da se ništa nije promijenilo...
Pretvaranje koje boli...



Ubija me ona nelagoda...
Toliko toga imam za reći...
A riječi nikako da izađu iz mojih ustiju...



Nekad je to bilo tako lako...
Pričali smo o svemu...
Zezali se...
A sad svaka riječ izrečena kroz osmijeh...
Zvuči tako nestvarno...



I tko zna kad...
I tko zna gdje...
Ja srest ću te na putu svom...
I kad ću te zagrliti...
dok spaja se pogled s pogledom...



U srcu ću tebe skrivati
i neću se raspitivati...
Ni vijesti o tebi neću tražiti
a svakim danom si meni draži ti...



Sad znadete zašto se uvijek smijem...
Jer tugu je lakše sakriti osmijehom...
Nitko te ne pita zašto?



Kad kažem:
Ma, dobro sam!
Želim da me netko pogleda u oči
i kaže:
reci mi istinu!!!



A istina je...
Da još uvijek te volim...
I ne znam se kako nositi sa tim osjećajem...
Mislila sam da se ni neću morati sa time nositi sama...
Ali ako već ne želiš moju ljubav...
Reci mi barem kako da te zaboravim?



Kako da zaboravim...


Ima previše čimbenika koji utječu na to da ne možemo biti zajedno?
A koji su to čimbenici, ako smijem znati?
Možda nisu važni...
Svaka tvoja rečenica potiče me na nova razmišljanja...
Nova pitanja koja traže odgovor...
Ali nema odgovora...
Zapravo nema ni pitanja koje bi si mogla postaviti...
Sve su to samo nagađanja...



Možda je jedan od čimbenika koji nas razdvaja... DALJINA...
Moj skori odlazak...
No to niije tako jak izgovor...
Jer... kad se iskreno voli, razdvojenost i daljina ne mogu ništa...



Ako je razlog... RAZLIKA u godinama...
Nema veze...
U ljubavi se i ovako ne gleda kroz godine...
U ljubavi godine nisu važne...



Ima puno razloga...
Koje bi sad mogla nabrojati...
I puno više odgovra kojima bi razloge
mogla okrenuti u svoju korist...



Ali postoji jedan razlog...
Razlog za koji se bojim da je istinit...
NE VOLIŠ ME...
To je razlog na koji bi mogl odgovoriti...
Nema veze, jer ja mogu voljeti za oboje...
Ali to ne bi imalo smisla...
Za sreću u ljubavi je potreban trud oba dvije strane...
Možda je to razlog zbog kojeg želiš da budemo prijatelji...



Samo prijatelji...
To je ono što smo uvijek bili...
I to je najviše što ćemo ikad biti...
Ali znaš li kako boli voljeti nekog tko u tebi vidi samo prijateljicu?



Ne neznaš...
Jer nikad nisi bio u mojoj koži...
A ja se jednostavno nikako ne mogu maknuti iz nje...
Ne mogu pobjeći iz prošlosti...
Koja se uvijek vraća...
U izmjenjenom obliku...
Ali sa istim j*** završetkom...








A ti uvijek si imao ono što si poželio...
Uvijek ćeš to i imati...
Ništa ti ne zamjerim...
Skroz suprotno...
Zahvalna sam ti na iskrenosti...
Iako znam da nikad nećeš pročitati ovaj post...





Post je objavljen 19.09.2007. u 16:00 sati.