Marketing
AUDITION (Odishon), 1999
Žanr: Horor
Zemlja: Japan
Redatelj: Takashi Miike
Prema knjizi: Ryu Murakami
Glume:
Ryo Ishibashi ...............Shigeharu Aoyama
Eihi Shiina ....................Asami Yamazaki
Tetsu Sawaki ...............Shigehiko
Jun Kinimura ................Yasuhisa Yoshikawa
Shigenaru Aoyama je udovac već 7.g. i živi usamljeničkim životom sa svojim sinom Shigenikom, tinejđerom. Sin mu sve učestalije počinje govoriti da bi bilo već vrijeme da nađe novu ženu i počne živjeti novi život. To isto mu govori i njegov najbolji prijatelj, Yasuhisa Yoshikawa, producent u jednoj izdavačkoj kući. On čak za Aoyamu organizira audiciju za lažni film na kojemu bi Aoyama trebao izabrati svoju buduću ženu. Iako ispočetka tu audiciju ne shvaća ozbiljno Aoyama pristane. Na audiciji Aoyaminu pažnju privuče lijepa djevojka, Asami Yamazaki, koja ga potpuno očara, te mu pođe za rukom da je pozove na ručak. Međutim, Aoyama ne zna da Asami nije ni približno onakva kakvom se predstavlja...
Ovo mi je bio prvi Miikeov film koji sam pogledao, i što da kažem, postao mi je jedan od najdražih filmaša, te sam nabavio i ostale njegove radove. Čovjek je danas jedan od najoriginalnijih i najprepoznatljivijih redatelja. Jedva čekam pogledati njegov "Sukiyaki western Django", to bi trebalo biti ludilo.
Što se tiče filma Audition, za njega vrijedi samo jedna riječ: GLEDATI (pod obavezno). Svako ko se smatra ljubiteljem horora trebao bi pogledati ovaj film. Onima koji to namjeravaju preporučujem da ga odgledaju bez puno istraživanja o tome što da očekuju, zato što je element iznenađenja najbolje u njemu. Ali sada je uz svu tu slavu ovoga filma teško odoljeti i jednostavno ga prvo pogledati. Ja sam bio među onima koji su imali sreću i pogledao film bez da sam znao što da očekujem i mogu reći da mi je pružio ono što nije ni jedan horor do sada - onaj osjećaj jeze i straha koji bismo svi htjeli osjetiti gledajući horor film, ali malo ih uspije to postići.
U ovom filmu NEĆETE vidjeti lude ubojice kako trče ekranom i kolju sve živo, ni one scene u kojima vas zvučni efekt natjera da se trgnete i poskočite sa stolice, nema ni dinamične kamere koja baulja kao moj blogerski kolega Kenshin nakon par boca piva :) te vam onemogućava da vidite koji se qua uopće dešava.
Sasvim suprotno u ovom filmu je sve učinjeno da bi se gledatelja "uspavalo". Radnja je spora i daje nam mogućnost da se upoznate s gl. likom, čak i da počnemo suosjećati s njegovom usamljenošću (npr. dok gleda sliku pokojne žene i sjedi sam u sobi). Kamera je statična i gotovo uvijek obuhvaća sve likove, čak je ponekad i predaleko, tako da čujemo samo glasove. A glas Asami je nešto najljepše što ćete čuti, mekan, dovoljno hipnotizirajući da ni ne primjetite kako vam se kapci spuštaju. A onda slijedi grubo buđenje.
Film koji pokazuje da prvi dojam često ne mora biti točan, štoviše, u ovom filmu može biti fatalan po život...
(Dae-soo)
Post je objavljen 19.09.2007. u 12:01 sati.