Zastoj je bio kratak ali bolan. Trebalo je taj kamen izbacit, a on je začepio sve odvode. Uz nekoliko galona tekućine, par intravenoznih spazmoanalgetika, a sve to u odgovarajućoj instituciji, stanje je bitno bolje. Kamen se još čeka da izađe, ali bar spazama nema.
Uz to, bilo je štemanja od strane hitnih intervencija u mojoj divnoj kupaoni. Kad sam vidjela rupu, pozlilo mi je. A onda mi je sinula ideja: nećete vi meni sad stavit svoje odvratne bijele pločice koje daje gradsko stambeno, nego ću ja kupit otpad i napravit umjetničko djelo. Sad kupaona više ne curi susjedu, a na podu imam umjetnost. Kad skužim stavljanje slika na blog, pokazaću svima.
Inače, slikovni dio knjige sam skenirala i zbilja, al zbilja smo se dogovorile kako će to izgledat. Jednostavno: lijevo slika, desno tekst. Tekst će još biti malo zamazan nekim mrljicama da bude zanimljivije i to je to. Sad obje (Dražesna i ja) moramo naći vremena za kompjutersku neku kao obradu. To je zapravo najveći problem. Mislim, vrijeme ne obrada. Jer uvijek dođe neki kamen, ili štemanje da ti spriječi planove. No, ne damo se smest. Do penzije, sve bu gotovo!
Eto.
Post je objavljen 19.09.2007. u 10:06 sati.