Volim je još od... ne znam, valjda od Čokolade. Iako to, moramo priznat, i nije bog zna kakav film. Bila je sjajna u Breaking and entering. Volim kako razmišlja. O umjetnosti. O životu.
Uvijek sam je doživljavala nekako mekom, kao nekoga u čiju se mekoću možeš udobno smjestiti i drijemati, kao nekog kome se možes zavući pod vrat i mirisati mu kosu. Uvijek mi se činila malo izgubljenom, zasanjanom, pomalo tužnom... Zato je ova sigurnost i ova oštrina danas bila iznenađujuća ali ne manje privlačna. Ima tako malene ruke...
Mali, mali ispadi, odnos s kornjačom, nošenje pištolja, tenisice, cigarilosi, uske sunčane naočale, radna soba, način na koji drži stvari pod kontrolom...
Umor, prsti u očima, drugačija perspektiva...
Golo rame, vrat, puše vjetar, izlazak iz gondole, nadmudrivanje sa suludim Johnom Turturrom, sveznajući osmjesi, nešto daleko u očima...
Draga, draga.
Post je objavljen 19.09.2007. u 00:00 sati.