"is getting better
or do you feel the same
will it make it easier on you now
you got someone to blame"
u konačnici prešlo se preko nekih stvari.. neke riječi, djela i pogledi ostali su obrisani.. do predmalo su me svi uvjeravali da se trebam maknuti od svega toga, pokušati zaboraviti..ali ne, ja sam inače jako uporno i tvrdoglavo djete koja neke stvari jednostavno mora riješiti sama sa sobom i napraviti po svome. Teško se ponašati prema nekome kao najveći ne prijatelj.. nema smisla! nisma takva, ne želim glumiti...
svoje vrijeme sam počela usmjeravati na neke nove stvari, neka nova upoznavanja, neke nove interese.. moram priznati, ispunjena sam..
život je nekad okrutan..
"šta mi je na prvom mjestu?" hm.. trenutno bi najrađe htjela onako ponosno odgovoriti "ja,sama".. ali ne, nisam još uspjela steći toliko samopouzdanja..
"bit će ti onako kako ti napraviš da bude"- a šta kad dam sve od sebe i dalje se borim..ali mi ne ide? i sve što dobijem je jedno veliko ništa?
a dobro, ne mogu reći da je ništa.. našla sam tu negdje sebe..ona ja koja je bila skrivena neko vrijeme, ona koja je u biti zaboravila svoju osobnost, svoj karakter (tužno za čut,zar ne)
da.. je, bar s moje strane.. ali najtužnije mi je za čut to što se teško vraćam na svoje stare dane..
kažu da vrijeme sve liječi.. ali ne.. ljudi lažu. liječiš sve to sam sa sobom. . vrijeme ti je samo prijatelj koji te prati uz sve te trenutke slabosti.. da,da.. uvjerila se ja!
* misliš da smo spremni na iskrenost? jer iskrenost je velika riječ i mjenja sve i sve stvari čini zamršenijima... *
sad kad razmislim malo bolje.. što je uopće iskrenost i koliko ljudi ju je ustvari spremno čuti u ovome, baš u ovome trenutku? ja nisam! čulo se, načulo svakakvih priči.. i jednostavno sam odlučila vjerovati osobi koja mi je recimo (ili nije) lagala cijelo to vrijeme.. padati na nečiji tuđi nivo? ne, nisam takva!
možda ispadnem mala naivna glupačica koja vjeruje cijelom svijetu.. neka.. ja sam zadovoljna. Bolje i to ngo istina koja će me povrijediti još više.. u velikom sam krugu zaobilaženja.. to se zove bježanje? ne, meni to nije bježanje, za mene je to moja realnost koju gledam svojim očima..samo svojim, ne tuđim! moj pogled na iskvareni svijet! koliko iskvareni.. ne želim znati..
jednostavno svi kad tad potonemo.. (here I am).. al nije big deal.. zapravo je sve to svakodnevnica našeg života, bilo zbog neslaganja, ili pak zbog trenutnog raspoloženja. čemu razmišljati previše? Zapravo su ljudi ranjivi, barem što se tiče budućnosti.. i opet sam se tu našla ja.
Traje dok traje.
"Čovjek brzo zaboravi ono što mu nije pred očima"
da lažem ili kažem istinu?... ostajem suzdržana
i tako svi smo skupa.. netko nekog ima. a sutra bez ikakvog kontakta, bez ikakvog prijateljskog dodira.. Straši me sve to. ali s vremneom naučiš živjeti s time.. (borba sama sa sobom) voljeti,dati se nekome? riskirati ponos, riskirati slabost, riskirati samog sebe.. ne, trenutno još nisam spremna na to, nažalost to je daleko od onog što i ja u ovome trenutku htjela.
i onda se ja naravno zapitam..ma čemu borba, prepuštam se i prestajem vjerovati da mogu išta promijeniti, ne mogu živjeti samostalno,a bome ni umrijeti!
Razočarnje je ponekad preteško primiti..jesam,razočarana sam.. al nije bitno, odlučila sam krenuti dalje, neću dopustiti da me osobe koje nisu vrijedne toga obeshrabe i zaustave me prema cilju koji sam sama sebi zacrtala.. ne odustajem! ovaj put ne odustajem od sebe.. previše sam puta odustajala od sebe i borila se za osobe koje to nisu znale cijeniti.. ne hvala više, u svojoj priči ja želim biti glavni glumac, glavna junaknija cijele priče.
ponekad je teže kad ti razočaraš nekpga..ali kad malo bolje razmisliš.. nema smisla..
neželjno mi je uspjelo bezbroj puta, nisam dovoljno slaba, nisam dovoljno jaka i nisam dovoljno ponizna.. nisam ona koju sam tražila, nisam ona koja sam bila..
*učili su me o nadi koja ne umire. Valjda mora biti nešto što će vam reći, a vi povjerovati. to je takva jednadžba*
još uvijek trčim za nečim nedostižnim, al nije tako jednostavno, i ne odustejam... nikad, nikad, nikad (ne, nije u pitanju on).. protivim se prokletoj paučini, ali hvata me neka sjena i baca me u svoju mrežu. stvarno ponekad imam dojam da se previše trudim oko nekih stvari dok mi drugi jasno pokazuju da im nije stalo. nimalo. a da možda jednostavo podignem tu bijelu zastavicu? ne, nije stvar u razmaženoj djevojčici koja je navikla imati sve i samo za sebe..a što je s onim strahom? hm..
*imati sve što želiš je možda suviše lijepo da bi bilo stvarno*
ponekad me strah razmišljati.. strah da ću sama sebe razočarati mislima.. jer, užasno mi ide na živce površnost. i tipičnost u određenim stvarima..
ne mogu finkcionirati tako.. ne..
tko je za neobuzdani dječji smijeh? i za mjesto gdje nema onih zavidnih pogleda? njah njah.. :/
ja sam za.. :)
4 somebody.. ___ ponekad ljubav nije dovoljna..
Post je objavljen 18.09.2007. u 21:52 sati.