Zamislite ovo: Čovjek se zaljubi. Mnogo je komplikovano od toga, doduše, stoga priča ne staje ovdje. Djevojka njegovih snova je divna djevojka njegovih snova koju sanja kako pleše i pjeva i skaće i ljubi ga, a ona nosi dugu srebrnu kosu i ima traper jaknu sa širokim lanenim hlačama. On ju ne poznaje, doduše, stoga je više puta sanja nego vidi uživo, ako se život ne smatra snom. Vidio ju je stotinu i jedan put kroz prozor plesnog studia gdje ona pleše svaki utorak i četvrak gdje baca veliku rnu sjenu preko svojih kolegica jer ju ni jedna ne može nadmašiti. Tamo stoji on, nasrd ceste, zaljubljen. Dok je stojio stade razmišljati. Te ulazi unutra i upisuje se. On je upisan u grupu puno nižu od njene no kaže si on da će dostić do nje jedan dan. No nije bitno, jer već sljdeći sat dolazi do njenog imena. Ana Trenesa. Predivno. Siguran je da Trenesa znači «divota», a da je Ana u nekoj zemlji žargon za «preljepa». I okej, veli si on, sada joj znam ime. Njegovi su sati srijedom i petkom no on dolazi cijeli tjedan. Utorkom redovito ide 6 puta na wc kroz glavni hodnik, te se svaki put vrati na sam ulaz do oglasne ploče u koju se pravi da gleda dok zapravo čeka da joj sat prođe. Njegov put od točke a do točke b postoji samo radi prozora u sredini, kroz koji može svaki put, pa barem na sekundu, vidjeti Anu. Kada joj je sat gotov tri puta se pokušava slučajno sudariti u nju. Do sada mu je samo jednom uspjelo li je ostao bez riječi i daha pa nije baš započeo razgovor nakon tihog «oprosti». Drugi put kada se skoro sudario sa njom se ona sudarila u njega. I razgovarali su. Vodi je na kave, na ručkove, u kazalište i u kina. Daruje joj cvijeće, riječi i slike. Pjesme i priče. I tada, u tom jednom tmurnom ponedeljku, oni se poljube. Presretni su.
U utorak sjeda na četrnajsticu i u njoj se zaljubi. Ana tko?
Ma ljubav je divna stvar i lijepo je bit zaljubljen. Ali ljubav nema veze sa ljubavi.
U kontrastu, zamislite čovjeka koji se nikad ne zaljubljuje. Koji nikad nije u vezi. Koji strahuje.
U kontrastu kontrasta, zamislite čovjeka koji traži onu pravu. Traži i traži i nikad ju ne pronalazi. I onda čovjeka koji isprobava svaku kako bi vidio je li to ona prava. Pa čovjeka koi ne vjeruje u onu pravu. Pa čovjeka koji voli samo sebe. Več je odavno vrlo poznata i popularna činjenica da su šanse da budeš sretno zaljubljen vrlo male, ali ne zbači li to da su šanse velike da nečete? Zašto si to radimo? Jer volimo sretno voljeti. I kada sretno volimo smo sretni. Pa bez obzira je li sretno ili ne.

Post je objavljen 18.09.2007. u 20:44 sati.