Hodam ulicom...
Oko mene natmureni ljudi mrka lica i krvožednih pogleda...
Nebo se spušta na Zemlju...
Trebala bih se osjećati tjeskobno...?!
Ne znam...
Veeeeliki osmijeh se ne skida sa mojega lica...
Uz sve svjetske katastrofe,sve gluposti koje ljudi oko mene rade,iritantne ljude,i retardirane profesore...
Meni je tako lijepo...
Negdje sam viiiiisoko u nebesima,potpuno svjesna da ću uskoro lizat pod?!
Je li to ljudska autodestukcija?!
Možda...
Ali ja ne prestajem.Znam da je ZAJEBANO!!!! Znam situaciju!!!! Znam da sam neopisivo glupa...znam,znam,znam,znam...
...i još uvijek vjerujem...
...i nije mi stalo...
...zapravo,je!...
...ali...?!
Mina rakastan han!
Miha rakastan han!
Mina rakastan han aina ja ikuisesti
Post je objavljen 18.09.2007. u 17:59 sati.