Ekvador me grli djecjim rukama,
i gleda djecjim ocima,
i smijesi mi se djecjim usnama...
I sapuce, zamori i tepa
jos mi ne potpuno razumljivim rijecima...
I place djecjim suzama,
i tjesim ga,
i grlim...
I zalijece se prema meni,
i baca mi se u narucje...
I igra se sa mnom.
I kaze mi
"Dobro jutro, uciteljice!"
nesigurno izgovarajuci rijeci
na satu engleskog...
I pita me kako napisati zadacu...
I daje mi da se divim
njegovoj prirodi,
i molim se u njegovim kapelama...
I da okusim njegova tropska jela,
i topli kruh kojeg je napravila
maestra Lenka...
I da ih sa sestrama dijelim njegovoj djeci,
i perem mnostvo sudja...
I vozim se u oblaku prasine,
po neasfaltiranoj cesti,
u trosnom kamionu
punom vrticke djecice...
Koju cemo sutra ponovo dovesti,
istim pjescanim putem...
Trajno zavoljevsi
ovo Izobilje siromastva!
I Ekvador - kao takav!
13.9.2007.
Za sada samo toliko! Veliki pozdrav svima! Puno hvala na molitvenoj podrsci, poseban pozdrav Davoru! Nadam se da cu uskoro smisliti i najefikasniji nacin kako da na brzinu postavim bar neke od mnostva prekrasnih slika koje sam vec snimila!
Posebno preporucam u molitve nas vrtic i skolu, svu djecicu i sve sestre Zajednice Krista Misionara Molitelja, na celu sa s. Lenkom koje doista rade cuda u tom zabacenom dijelu svijeta!
Post je objavljen 18.09.2007. u 01:38 sati.