Marketing
Kreativna praznina.
Ufff. Mrzim što ne mogu pisati o ovome. Mrzim što moram paziti na tko čita a tko ne. Mrzim što je pik ovog bloga ošo bez mene. Mrzim što mi je .gif od slikice komentar kugle koja je veselo išla u krug kraj svakog komentara nestao sa serverom koji ju je držao. Nije me niti upozorio. A .gifa više nemam.
Deseti mjesec kuca na neka zamišljena vrata, zamišljena da bi mogla uči u rečeniu «deseti mjese kuca na vrata» i zamišljena isključivo poradi tog razloga. Samo prije par dana sam krstario po magistrali i kupao se u jadranu. Samo par dana ranije sam gledao filmove u Sarajevu. Ne želim naglasiti da vrijeme brzo prolazi jer se bojim da bi čulo. Ono što želim reći je da su ti dani iza nas, i da sljedi natrag na posao i natrag na Zagrebačke špice, koje god one bile i čemu god služile. Ona sloboda, koja je bila svakakva nego financijska, me držala u nekoj euforiji da je sve moguće i da sam slobodan, neka s moga vrata viori šal od svile. Kada je sloboda prošla, račun je stigao. Kada sam bio slobodan nisam razmišljao o tome.
Volio bi kada bi imao nešto kreativno za reći o mojim daljnim planovima, ali su toliko već isplanirani da nema nikakve spekulacije u njima. Do svoje sljedeće slobode. Reklama za karlovačko sa krajem ljeta me navela na ovu rečenicu. Ne onu prije ove maloprije nego baš ova maloprije.
Zamislite da je u ovoj praznini ono što me muči.
Post je objavljen 17.09.2007. u 23:29 sati.