Marketing
Puls
Iskreno mislio sam da se više nikada neću prisiliti da napišem novi post. Zapravo mislio sam da više niti nemogu objaviti novi post s obzirom da su neki ovaj blog proglasili mrtvim. E pa nije mrtav! Nisam niti ja iako imam osjećaj da su to neki priželjkivali ali na njihovu žalosta vraćam se jači nego ikada....
Dok se nisam javljao dosta toga se izdogađalo. Prvo i najvažnije je da sam prošao godinu. Na dan usmenog pred vratima učionice sam ostavio svih svojih dosad proživljenih 16 godina. Kada se tad nisam ubio onda mogu zasigurno reći da neću nikada. Srce mi je kucalo abnormalnom brzinom i tada sam prvi puta u životu starom iz kutije maznuo cigaru. Svi koji me poznaju dobro znaju da sam veliki protivnik cigareta i da sam jedini u društvu koji ne puši ali tjedan dana prije popravnog počeo sam kupovati sam svoje kutije. Sad mogu sa oduševljenjem reći da se moje kronično pušenje u trajanju od tjedan dana nije nastavilo.....
Terapiju sam prepisao sebi
protiv bola tri paketa cigareta
mnogo alkohola
Desilo se i to da mi se oženio brat... Sad više nisam samo mlađi brat nego i onaj neoženjeni kako me je prozvao jedan njegov prijatelj na momačkoj večeri. Momačka večer je bila nezaboravna ali vjenčanje je bilo neponovljivo. Još nikada u životu mi se nisu izmješali osjećaji i alkohol kao tada... Te noći jednostavno je bilo i previše razloga za alkohol ali glavni je bio sreća...Šteta što se neki trenuci jednostavno nemogu zaledit kako bi trajali vječno....
Kako se više od 70% moga života vrti oko sporta bio bi red da ga spomenem...
Zadnji turnir prije ljetne stanke bio je metak u čelo(šteta šta nije doslovno). Kako to nebi ponovo proživljavao i otvarao si stare rane ako vas nešto od toga zanima pročitajte u postu "Labud s pet metara". Uglavnom toliko sam se zainatio da sam već na prvom turniru u ovoj sezoni došao do finala i ovaj vikend osvojio treće mjesto na državnom prvenstvu... Konačno su se moja dva svijeta poklopila a kad se to desi onda nastupa apokalipsa
....Došlo je vrijeme
kada najjači ostaju
vrijeme kada šampioni padaju...
Moglo bi se reći da sam napokon pronašao "par krila" s kojima visoko letim... Jedino što me tu i tamo zna srušit nazad na zemlju je osjećaj da su u mojoj prošlosti ostali neki ljudi povrijeđeni, neki ljudi koji to ne zaslužuju biti... Po noći ih sanjam sretne pored mene jer znam da to više nikada u mojoj blizini neće biti...
Jer nikoga ne znam bolje od sebe
i znam kad je sunce tamno zbog mene
i što više boli nosim u sebi
sve jači sam
to prokleto dobro znam
.......
Post je objavljen 17.09.2007. u 22:40 sati.