prilike drevnih bogova tonu u ledu. krznima ogrnuta ramena, usnuta pesnica ne ispušta mača. njihova će prijestolja očuvat im slavu. pod otrovom vremena koje je došlo, suza je ostala smrznuta na licima gospodara leda.
pogled smrznut miljama daleko,
pogled oživljen u mome.
moje oči, u tuzi crne.
moji bogovi još žive kroz mene.
pod bijelim ledom crce gospodara moga tuče u dubini.
bubnjevi. bubnjevi davni.
legende u pepelu.
svakim zvukom srce kuca brže. agresija novog smisla podiže priče pepelne.
glazba mu budi mišiće i tjera krv smrznutim žilama, a on u svome umu vrišti pjesmu.
njegove su ga sputale moći, duboko u njemu budi se snaga; pogled ispunjava neizrecivost mržnje.
tri srca kucaju u istome ritmu.
živi još jedna duša staroga doba.
saveznik, sputan nešto mekše. u pogledu ista snaga, u srcu i umu jednak led. koža naizgled topla. tijelo svilom vezano i bezglasno vrištanje.
oluje pretočene u glas djeteta.
-sila još odana gospodaru. još jedan saveznik.
ona stoji u bjelini. okružena njome.
hematitne oči ispunjene divljim zadovoljstvom dok čeka. čekanje, gotovo nikad tako dobro podnošeno.
bez vjetra koji bi pomaknuo pramen.
bez tragova u snijegu.
-čak i iskon pokazuje štovanje.
bubnjevi.
zvuk prepun davnine; napravljen od leda, od tutnjave groma ispletenom sa zvukom pomicanja tektonskih ploča.
opna bubnja od uštavljene kože dušmanina.
zvuk vremena.
zvuk koji žile rastvara na niti, oči lišava šarenica a ne bučniji od blagog drhtaja zemlje.
isprva jedva prisutan, nečujan onom tko ne čuje i tko čuo nije.
dum dum dum
zvuk koji para mišiće ulijevajući im snagu iz kakve pogane priče.
svako se rebro pod krznenom parkom pomiče za sebe, očnjaci pod rastvorenim usnama, divljina u pogledu dok se usta oblikuju u divljački polu-smijeh na životinjskom, prelijepom licu okruženom ugljenom kosom.
iskon u ljudskom obličju.
kako u očima luđaka može biti mudrosti u tolikoj mjeri? granica između ludila i genija u svojem izvornom obliku.
-simbolika na rukama.
dar života, dar smrti. darovi elemenata.
darovi pretočeni u srebro koje je okovalo prste.
um neograničen.
dum dum dum dum
dum dum dum dum
duuuuuum.
slobodan. zemlja pušta svojeg boga van.
cold are the eyes trapped in the snow
cold is the soul far from home.
venomous wound is never to heal
a chance gone by for dreams to be real.
life is to fade, the dead are to live
a flicker of fear,
and a hammer will swing
sun is to freeze, moon is no more
the master of cold will take back what he owned.
the world is to die on it's precious gold.
Post je objavljen 17.09.2007. u 22:18 sati.