Marketing
... Poljubi me robote...
Opsjednutost Urbanom u porastu...
- kada se smije ima japanske oči, volim je uvijek kada odlazi...
ona je moja nuclear bejbe.... –
još samo da makne onu naušnicu iz nosa.
ma svejedno mi je jeben.
Svejedno slinim kada prolazi..
A Ti, zašto me voliš iznenaditi u najgorem mogućem trenutku?
Stvarno loše tempiraš.
Vidim te. Sjediš gore sa lulom i misliš se wuhuu idem zajebavat Emu. I tako nema pametnijeg posla.
Sudbina, a?
Ponekad nemam izbora nego vjerovat u nju.
Posebno u ovakvim danima.
I jebem ti sve. Ali eto, stalo mi je.
Protiv sebe ne možeš.
I muka mi je od Onjegina.
Moje mišljenje je da je bio razmaženo, bogataško derište koje je trebalo prikucati s kamenom čim se rodio.
I kako da to uvrstim u esej o njemu?
Moram napisat 6 stranica o idiotu. Još jednom; wuhuu.
A nije ni Puškin puno pametniji kad je imao snage toliko srati.
Prestala sam bježati. Odlučila sam se pomiriti sa sobom.
Al ne znam koliko je to pametna odluka.
Jedna draga osoba mi je rekla da sam drugačija. Promijenjena. Zrelija nego godinu prije kada smo se zadnji put vidjele.
Naglasila je pozitivnost svojih misli, a ja sam svejedno zatvorila uši.
Tvrdoglavo odbijam odrasti.
Ponašam li se suludo?
Vjerovatno.
Trebala bih se već jednom predati. Pa nek me voda nosi.
I eto mirim se sa sobom u nadi da će razum prevladati.
A ipak potajno navijam za srce.
Post je objavljen 17.09.2007. u 21:01 sati.