Marketing
Knjigom u glavu
Nakon dosadnih kiša, hladnih vjetrova, bombastičnih vijesti kojima nas zasipaju svakodnevno, čini se da je ljeto odavno prohujalo. I ovo što nazivaju babljim, nekako više vuče na jesen, dosadnu, cmizdravu, sivkastu, bezbojnu, točnije.
Ne volim jesen, ne radujem se žutome lišću, niti rominjanju kiše. Da sam medo
, sada bih se povukla u neku špilju i spavala zimski san, onako sita i napita, ušušurena u toplinu vlastitog krzna. Zamislite brlog, medo i medvjedica i mali medeki s njima, svi zbijeni, njuškicama se griju, zaklonjeni od hladnoće, bezbrižno spavaju. Baš im je lijepo. 
Prespavaju magluštine i hladnoće, snjegove, bljuzge, ne vide ogoljela stabla, niti se tresu pod naletima vjetra.
Bude se sa prvim vjesnicima proljeća, zadovoljno se protegnu, pozdrave tople zrake sunca, uživaju u lijepim danima i zvjezdanim noćima, budni, razigrani, gospodari šuma, potoka i zapuštenih livada.
Nije mi bila namjera pisati o medvjedima, već o knjigama koje sam pročitala u vrućim ljetnim mjesecima (medeki su se nametnuli sami od sebe).
Daklem, pažljivim odabirom, u putnom koferu među badićima i ljetnim haljinicama, našla su se dva laka, osvježavajuća naslova (u takvom sam uvjerenju napustila knjižnicu).
Prvo je djelo spisateljice Vedrane Rudan. Pitate se, što mi bi?
Gledajući je povremeno u emisiji U sridu, dopale su mi se njene britke dosjetke, duhoviti komentari, njena otvorenost. To je bio razlog zbog čega sam posudila djelo Crnci u Firenci. 
I što reći o knjizi? Ili o Vedrani? Kod nje sasvim sigurno vrijedi ona Što u izlogu, to u dućanu.
Kao što duhovito i britko javno izražava stavove o životu, jednako tako te iste stavove na isti način obrađuje u knjizi. S nekima sam se mogla poistovjetiti, s nekima ne, ali u svakom sam se slučaju dobro nasmijala. Problema sam imala sa prožvakavanjem pretjerane, a često i bespotrebne vulgarnosti. Dakle, ta žena gdje god može i kad god može, ubacuje raznorazne prostote. Na početku je donekle i probavljivo, ali s vremenom sam se prisiljavala da knjigu pročitam do kraja, namjerno preskačući neke odlomke.
E, sad, ispada da sam ja neka čistunka, svetica u najmanju ruku, i bilo bi dobro da jesam, jer bi tada preporučila knjigu svim slobodoumnim i 'normalnim' čitateljima, ali nisam.
I meni se omakne psovka, ljudi oko mene nesmetano se izražavaju kako god ih je volja, ne bode me puno toga u uho, ali, kako bi rekli naši stari, što je preveć, ni s kruhom ne valja. Tako sam ja doživjela djelo Vedrane Rudan. Previše vulgarnosti, previše prostačenja, ali što se tiče samog sadržaja, spisateljica je na šaljiv način uspjela dočarati preživljavanje jedne obične obitelji u kapitalističkom demokratizmu na naški način.
Druga knjiga, provokativnog naslova Sjećanje na moje tužne kurve, još provokativnijeg sažetka – riječ je o ljubavi devedesetogodišnjaka prema četrnaestogodišnjoj djevojčici, istkana je rukom majstora riječi, gospodina Marqueza. 
Umjesto vulgarne priče snažno obojane seksom, književnik nam podastire toplu priču o ranjivom starcu koji u poodmakloj dobi proživi iskustvo prve ljubavi. Riječ je o prilično tankoj knjižici, kojih devedesetak stranica, pročita se u jedno popodne, ali bogatog izričaja, prožete bojama, mirisima, strastima juga, zanimljiva, intrigantna, prava poslastica za sve ljubitelje dobroga štiva.
Na stranici Superknjižare pronašla sam kratki odlomak iz djela, a vi sami prosudite:
ONE GODINE kad sam navršio devedesetu, poželio sam si darovati noć razuzdane strasti s mlađahnom djevicom. Sjetio sam se Rose Cabarcas, vlasnice ilegalne javne kuće koja je običavala obavještavati svoje dobre klijente o novim raspoloživim djevojkama. Nikad nisam popustio takvoj, niti bilo kojoj od njezinih brojnih besramnih kušnji, ali ona nije vjerovala u čistoću mojih načela. Moral je također pitanje vremena, govorila je, pakosno se smiješeći, vidjet ćeš već. Bila je nešto mlađa od mene, a kako već godinama ništa o njoj nisam čuo, možda više i nije bila medu živima. Ipak sam odmah prepoznao glas s druge strane linije, te ispalio bez okolišanja:
- Danas može.
Uzdahnula je: O, jadna moja mudrice, nema te dvadeset godina, a onda se pojaviš samo da bi tražio nemoguće. Odmah potom se pribrala i ponudila mi nekolicinu očaravajućih mogućnosti, ali, iskreno, sve iskorištene......
Nije mi namjera ocrnjivati rad i djelo Vedrane Rudan, ali pišući ovaj post, ne mogu ne primijetiti, kako spomenuta autorica iz naoko svakodnevne životne situacije iznjedri barem jedan ulomak prostota, a istovremeno, gospodin Marquez, pišući o provokativnoj, naoko prostačkoj temi, vješto izbjegne i svaku naznaku vulgarnosti.
S obzirom da smo ovdje različitih ukusa i sklonosti, najbolje je neka svatko čita ono što mu se sviđa.
Puno vas pozdravljam i mašem i čitam dalje…
Dodatak: Čini se da je blogosferom zavladala ženidbeno/udajna groznica (subotnje večeri), jer tek što smo Sunflower ispratili u sretne bračne vode, naša hrabra 'mala'
Spookie veselo uplovljava u bračnu luku.
Draga Spookie, želim ti ljubav bez kraja, sreću do neba i mirno more:))))
Post je objavljen 17.09.2007. u 15:36 sati.