Mene jako nerviraju ljudi koji lijepo uništavaju, tu ubrajam i mnogobrojne bolesnike koji iz meni nerazumljivih razloga šaraju po (novim) fasada zgrada našeg grada. Ja obožavam grafite, te sam i sam autor desetak grafita, ali šaranje po zidovima nesuvislih škrabotina tek toliko da se uništi (i ništa više od toga) mi je teško razumljivo. Mislim da su počinioci takvih gesta uništavanja lijepog sve brojniji.
A zašto ??
Meni je najprihvatljiviji odgovor onaj koji kaže kako te ljude doslovno vrijeđa, boli sve što je lijepo i izaziva neugodu (do fizičke boli) koje se mogu osloboditi jedino tako da unište, uprljaju, poderu, polome, šaraju i tako se oslobode tjeskobe. Jer tim aktom stvaraju životni prostor koji nalikuju na njihov promašeni život gubitnika. U prljavom, zagađenom, onečišćenom okruženju oni plivaju poput ribe u vodi, za njih je lijepo poput ribe na suhom to ih guši.
Post je objavljen 17.09.2007. u 15:06 sati.