Nesto mi se ne tipka u zadnje vrijeme sto sam se totalno navukla na Facebook
...a i nemam vremena...
Izmedu zongliranja sa dva posla, silnim vjencanjima i putovanjima, ostane mi sat dva da iskoristim za sebe, pa sam obicno na plazi.
Rujan mi je uvijek bio najdrazi mjesec po kupanju ...po suncu ...po tome kako crvena svijetlost obasjava stare zidine i po listovovima koji se pocinju skupljati na dnu moje ulice.
A u devetom mjesecu sam i rodjena.
Nisam radila party, nije mi se dalo, nemam vremena i zivaca sluziti i posluzivati.
Probudila sam se u 11 i odmah posla na plazu, vece sam provela sa dragim i bratom te par prijatelja koji su mi se tek tako pridruzili ne znajuci da mi je rodjendan. Nisam ostala puno i ne nisam se napila.
Nekako mi ni to ne ide za rukom odnedavno.
Znate ono kad vam se bas ne da peglati i niste za nista?
Nekako se osijecam depresivno i malaksalo. Dragi misli da izmisljam i da sam lijena, dode mi sad kopati po netu i naci opis moje "bolesti" - oni koji me citaju duze znaju da pripadam porodici " hipohondara"!
No mimo toga osjecam da su me zadnjih par godina iscrpile, mentalno i fizicki. Uvijek neki k...c oko mene, stalno netko vuce vodu na svoj mlin i nikako da pocnem govoriti NE dragim osobama.Pa potiho patim i nemrem vise dragi moji ljudi.
Ma koliko got mi oni govorili da su mi toliko i toliko pomogli u zivotu il koliko toga cine za mene, pa bi se i ti trebala oduziti i tako ostati godinu dana vise u Hrvatskoj il zvati tipa koji mi "nemoguce" je opisati rijecima -degutantno ide za zivce za iznajmiti bike!!!
Imam osjecaj da se mijenjam i nabolje. Odlucujem za sebe i dosta mi je podredivanja drugima! Dio promjene nosi i razgovor sa jednom curom koja se bavi therapist consulting- om. Sasvim slucajno se upoznasmo i odlucih iskoristiti priliku da je nikad vise necu vidjeti u zivotu(najvjerovatnije, cura je iz Australije)
Mozda mi je to nekako otvorilo oci i njeni nepristrani i objektivni komentari tipa : "ne nisi luda!" to je samo tako u zivotu!
Stres i prekretnice, neustaljenost i godine podredivanja.
Pitala sam je o svemu i svacemu i moram priznati da mi se panic attacks ne javljaju od tog razgovora.
A povod tomu je da sam sanjala (odmah nakon price s njom) jedan cudan san.
San:
Stojim na sred neke ulice i odjednom zacujem pucanj iz pistolja. Vidim da je netko tu negdje i da me je upucao.
Osjecam metak kako mi prolazi kroz srce i toplu krv kako tece niz tijelo. Padam na pod i u mislima mi se stvara slika, misao...pojam...:
" Aha znaci tako se ljudi osjecaju kad umiru!" I tonem u neki drugi san u snu..(znam da nema smisla) u kojem osjecam spokoj i savrsenstvo topline! I onaj odgovor koji me je zanimao godinama...
E sad ispricah san staroj odmah po jutru. Naravno da ju je slag strefio odmah po prici. No njeno tumacenje je da sam se iznova rodila i da je to neki svjesno/nesvjesni re-birth i da trebam biti zahvalna sto sam jos ziva!!
Sad mi na pamet pada draga Dream Catcher koja vazda ima neke lude snove? Ak znas sto znaci ovaj san, pls need help!
Little Gran- (ili moja bakica koja je napokon dosla malo na mora da mene vidi) nas je samo tupo gledala i umirala u cemu?
Dragi je zakljucio da se trebam ostaviti droga! Jer mi skode! - Pinki ne koristi droge : ponosna na to!!
Uglavnom razgovor s potpunim strancem i jedan san mi je zavrtio zivot za 360 stupnjeva, nestali su panic attacks i svojevrsni strahovi.
Moj savjet svima koji pate od slicnih stvari, popricajte s nekim ak se ne uspijete natjerati da umrete u snu!
U meduvremenu uzivam dokle mogu, kupam se svaki dan! Cisto da se ne vratim bijela u Engesku! Takodjer nemam leta koji me ne dode ispod 5000 kuna, pa cu izgleda morati za par dana sjevernije u Istru i otale do Praga(rodjendanski poklon od dragog) pa kad ufatil let! No jos sam doma i uzivam u popodnevnom suncu, novom smiraju i prelijepoj jeseni/babljem ljetu.