Tresak vratima i nakon toga tišina.
Noć, samoća i ulica. Moji koraci, moja misao i nakon toga tišina.
Bježim od sebe, plačem od sebe, gubim se od sebe.
Premišljam razloge svoje boli. Ne mogu. Ne mogu razmišljati.
Let sa jednim krilom. Ples sa jednom nogom... Vrtim se, vrtim i padam. Uz zid skvrčena, od sebe skrivena, sol, litijum.
Sjene straha prolaze pokraj mene. Trebam, moram, ustati...
trčati i pobjeći daleko od njih. "Get up, Trinity. GET UP!"
Tkanje mojih misli zapleteno je sad o hrapavi zid ove sanjarske ulice. Krv mojih usana razvodnjena u tvojem zdencu. Misao i patnja, znam, izblijedit će s mrakom, a ja ostati ću u toj ulici kraja i početka na hladnom, plavom betonu...
Post je objavljen 17.09.2007. u 10:11 sati.