Marketing
tekila sanrajz 2
Vidjevši kako su neke nepovjerljive prema učinku tekile, posegnuo sam malo dublje u sjećanje....... i ustanovio čudnu koincidenciju.
Otprilike vako:
Pili smo tekilu sa crvom, tj. na dnu boce je bio crv. Bijelo-sivi, neugledan, sa puno malih nogica. Ko mala gusjenica od leptira ili tak nešto, samo nije bio dlakav. Al nije ni nešto primamljiv za konzumiranje.
Dogovor je bio: kog zapadne zadnja čaša, taj mora i crva pojest.
I tak je crv dopao curi A, što joj i nije pričinilo neku neugodu. To joj je bila baš fora. No, cura B je tada poželila probat crva (ne znam koji joj je vrag bio), pa su ga one lijepo podijelile. A je odgrizla pola i dala polovicu B. 
Njam. I nema ga. A ja si mislim: dobro da nije mene zapao. Naime, nisam još nikad pojeo crva niti išta slično. Čak ni glistu.
"Joj, pa opće nije loš kak sam mislila." veli A. "Zašto je samo jedan?" - veli B.
Ne moram valjda ni govorit da su upravo A+B ubrzo povele body-assault na slavljenika.
Da li je to možda utjecaj crva? Hm, hm. Bojim se da će to za sada ostati neodgovoreno.
(kategorije posta: gastronomija i karijera)
Post je objavljen 17.09.2007. u 08:58 sati.