Pregled posta

Noor - klasični indijski ples

Hmm
Imala sam namjeru pisat o izložbi. Jer s izložbi imam slike.

Ali na pristojnu zamolbu ne mogu se ne odazvat, jer sam i sama pristojna i dobra ko kruh. Fino odgojena. Jednom riječju školski sam primjer dobrote i pristojnosti.
Sad kad sam se nahvalila sad krećem u opis plesa.



Samo...
ja nisam nikakav kritičar. Znam prepoznat što je lijepo a što nije i tu bi stalo moje stručno poznavanje umjetnosti. Znam ono što su nas učili u školi, ali i to je nametnuto ukusom nekog drugog.
Osim toga, svaka osoba neku izvedbu ili događaj doživljavaju na svoj način pa ono čime se ja na primjer oduševim netko popljuje. Ili obrnuto. Pa ti onda imaj hrabrosti nešto reć.


Što se plesa tiče to je bilo meni nešto FANTASTIČNO. Budući da nemam iskustva u indijskim plesovima, niti u gledanju istih, a kamo li u plesanju, to ne mogu dati neki stručni pregled.Imam znanje o istočnoj filozofiji (ali to je samo "znanje", nije,na žalost način mog života, a voljela bih da je), budući da živimo tu di živimo. i na način na koji živimo
Zato, nakon kratkog razmišljanja odlučila sam napraviti izvješće na temelju onoga što mi je tokom gledanja išlo glavom. Dojmova i misli. Budući da sam prosječan gledalac to mislim da su i ostali nekako slično doživjeli to što smo vidjeli.





Program :
1.) Adami
"adami" je čovjek u stanju posvemašnjeg duhovnog savršenstva. Adami je nova koreografija pripremljena posebno za ovu prigodu i večeras se prvi put izvodi!
Plesačice : A.Cindrić, D. Nikšić. I.Surjan. M.Ivanković M.Krkač, P.Mrduljaš. T.Goceva

sad ja:
"isuse, ovo je fantastično. Koje su to boje, to nije normalno. hmm, ima ih sedam. Gle, svaka ima drugačiju boju haljine. Koje su to boje, ovo je stvarno užitak za oči. Nisu dosadne, stvarno je ok. Plešu u paru. Dvije plešu jedno, ostalih 5 dugo. Opet, dvije plešu jedno, ostale drugo. Zar ne mora biti paran broj? Nije ih bilo dovoljno ili je to baš namjerno neparan broj i 7 ih je baš sa svrhom? Čovječe, kad bih barem nešto shvatila. Ovo je kao kad učiš vozit auto. Ne moš se koncentrirat jer na sve moraš mislit, ne znaš što je važno što nevažno. Tako mi je i sad, uopće ne znam što da gledam. Što je bitno da razumijem a što je nevažno?!

Nije mi žao što sam išla. Hmm, sad će počet pljeskat, naša publika je stvarno odurna. Ne zna kad se ne treba nametat. Samo sebe nameću da pokažu da su tu, a šipak su shvatili, kad ništa ne shvaćaš. To nije naša kultura, nije muzika s kojom smo se rodili i srasli, nema šanse da netko to shvati od prve. Ali plješću budale, samo zato što je to nametnuto kao pravila igre. Ti pleši ja ću pljeskat i onda svi idemo doma."
Tu mi se prijateljica okrene i kaže
"pogledaj kakve ogromne dlanove imaju".
Koje dlanove, mislim se? Ja dlanove nisam ni primijetila. Samo boje sam gledala i pokrete.I koreografiju. I slušala muziku. Koja to i nije. Muzika su table i zvočići na njihovim nogama.

2.Aa+sam
je istraživanje ritmičkog puta kroz vremenski ciklus koji nema početka ni kraja...ciklus postaje tek sredstvo kojim se prizivaju u svijest veći životni ciklusi koji također nemaju početka ni kraja već samo sadašnji trenutak. Svaki ciklus nalikuje predhodnom ali ipak...
Koncept :Amina Khayyam
Koreografija i realizacija :Susmita Ghosh


sad ja :
"Ovo je super. Kako stane u tu vreću? Nevjerojatna koreografija, ne mogu vjerovat da su se to sjetile. Hmm, siva majca ljubičaste hlače. mrak dobro. Opa...ima i druga. Gle druga vreća. Sad izlazi iz nje. Što li time želi reć? Siva majca, crvene hlače. Tko su ove? Zašto nisam pročitala program s pažnjom? Sad ne znam o čem se radi. Svejedno, dobro je. Čudno malo. Al dobro sviđa mi se. Ova mala je klinka neka. Djevojčica. Jel indijka? Ne vidim. Je, indijka, vjerojatno uči ples s ovom drugom. Druga je bolja. Puno bolja. "
tu se nagnem prijateljici
"ovo je mrak dobro".
"sve je priča oslobađanja od materijalnog" odgovara ona.

hvala bogu da mi je to rekla, sad sam mogla pratiti i sadržaj.

3. Noor
razotkriva priče umotane u bogatu naraciju klasičnog kathaka. Počinje pupanjem Raga, pa prelazi u uzbudljivu Taranu te na kraju u odrješitu Drutu. To je odraz unutarnjeg putovanja plesačice koja moli za oslobođenje iz vrtloga materijalnog svijeta dok ulazi u svoj san, koji je kraljevstvo plesa. Ovo putovanje u "nešto drugo" nalazi paralelu u pjesmama sveca Maulana Jelaluddina Rumija , koji život doživljava kao tek još jedan san, koji traje dok se sduša ne probudi i vrati svome "istinskom prebivalištu".
Koncept, koreografija i izvedba :Sushmita Ghosh
Plesačica: Sushmita Ghosh





sad ja.
"isuseeee, kako je dobra. Prekrasna je. Čovječe kako pleše. Gle, ovaj šal ima svoju svrhu. Da nema šala sve bi bilo manje efektno. I kako je pogodila boju. Ljubičasta haljina, ljubičasti šal. Nevjerojatno."
"Ona ne spada u ovo kazalište. Ona spada u veću klasu. Ovo što ona nudi je za veću publiku i puno veću dvoranu. Ovo je predivno. Naprosto predivno. "
Table u pozadini, zvončići na nogama. Žena stoji a pleše. Izrazi lica, pokreti ruku.
"Kako pokreće ruke. Vidi ona u stvari stoji. A pleše."
Nakon tih prvih dojmova i kaosa u glavi, od svih tih napada na osjetila, opustila sam se. Shvatila sam što pleše i odlučila isključit glavu i krenut primat ono što mi daje. Bez misli, bez dojmova. Samo gledat, osjećat i primat.

4. Improvizacija

Na kraju je svirao table. Tu već mogu usporedit, jer sam gledala indijca na tablama na koncertu V. Stefanovskog. Ovaj ovdje je puno lošiji.
/tu sam se osjećala malo manje inferiornom , jer sam eto bar u nečem mogla pokazati svoje ogromno znanje i neprocjenjivo iskustvo /.

Ukratko.
Ima doživljaja i doživljaja. Ima doživljaj kad je sve svjetlo, bučno, bogato i ti se u tom osjećaš dobro. Odeš doma i zaboraviš na sve, ništa te nije dotaklo, vidio si nešto, uživao u tome u tom trenu ali ništa nisi ponio sa sobom. Otišao si prazan kakav si bio i došao. Takva je na primjer bila izložba jučer. (Takvi su na primjer ljudi u mojoj firmi. -prazni do besvjesti.) Nisu u igri bila tvoja osjetila, već samo tvoj mozak. Dobio si neko intelektualno iskustvo, neko znanje, neku informaciju

Druga vrsta doživljaja je ona koja "napada" tvoja osjetila.
Ovaj ples. Ovo je nešto što nosiš sa sobom doma, o čemu razmišljaš, čega se sjećaš i što te je na neki način promijenilo. Postao si bogatiji. Ne znaš čime, ne znaš zašto, ne znaš kako, ali znaš da je to ispunilo jedan mali dio tebe. Stavilo još jedan kamenčić na svoje mjesto.

Sve informacije o izvođačima i činjenice daju se naći na internetu, pa to neću prepisivat glupo mi prepisivat tuđe.

Zaključak :
kad bih morala birati između gledanja labuđeg jezera i nekog indijskog plesa, jer naprimjer oboje je istog dana u isto vrijeme a ja mogu biti i na jednom i na drugom mjestu, jer su me naprimjer pozvala dva zgodna muškarca, bogata i slavna, mislim jedan me pozvao na jedno drugi na drugo, mislim da bih se odlučila za indijski ples.

I btw - boje spominjem jer su one važan i bitan dio sveukupnog dojma.

"Sushmita Ghosh rođena je i odrasla u indijskom New Delhiju, a kathak je počela učiti s osam godina. Nastupala je na velikim plesačkim smotrama u Indiji, Europi i Sjevernoj Americi. Na indijjskoj je televiziji, BBC-u i britanskom Channel 4 prikazano i nekoliko njoj posvećenih emisija.
Kathak, sa svojom klasičnom filozofijom i pristupom nalazi se u srcu plesnog svijeta Sushmite Gosh, a povezan je i s odgovarajućim oblicima glazbe, književnosti, kazališta i joge. Sushmita radi na više kontinenata, ali nastavlja svoj rad i s plesačima diljem Europe, omogućujući im intenzivno proučavanje kathaka u njegovom cjelovitom kontekstu. "





Post je objavljen 17.09.2007. u 08:25 sati.