Marketing
Bio je svestran, svirao je bas
U jednom od postova na ovom blogu, prije dužeg vremena, pisao sam o vatrogascima. Kao dijete bio član vatrogasne mladeži pa čak i niz godina svirao bariton u puhačkom orkestru. Bilo je to divno vrijeme djetinjstva i dječačkih radosti. Bio sam i na jednoj pravoj vatrogasnoj noćnoj intervenciji na kojoj smo „posijali“ nekoliko cijevi po koje smo došli sutradan. To je bio moj ljepši doživljaj vatrogastva. Onaj ružniji je svakako požar u mojoj kući 1. siječnja 1997. kada smo pretrpjeli veliku štetu i zajedno s roditeljima jedva sam izvukao živu glavu. Do dan danas još nije riješen taj slučaj, ali utvrđeno je da je požar (u lokalu u prizemlju) namjerno podmetnut, a do danas nije otkriven počinitelj(?). Ovom prilikom želim još jednom iskazati veliko divljenje i zahvalu vatrogascima. Nama su tada spasili živote i kuću, a da oni nisu pravovremeno intervenirali, ostali bi smo preko noći i bez krova nad glavom. Mnogi ne znaju da mi je tada izgorjela sva odjeća i doslovno nisam imao hlače za obući. Nakon te traume te i dan danas nekad noću sanjam detalje te noći. U ratu sam vidio brojne zapaljene kuće i ni na kraj pameti mi nije bilo da će netko moju zapaliti (i to u mirnodopsko vrijeme). Eto to se dogodilo, no život ide dalje. Ljudi su najokrutnija bića na ovom Planetu, niti jedna životinja drugoj ne može nanijeti toliko zla koliko može čovjek čovjeku. Ljudi su ujedno i vrlo otporna bića koja mogu preživjeti i najgore situacije i najveće boli. Ovih dana cijela Hrvatska suosjeća s velikom tragedijom koju su doživjeli vatrogasci na otoku Kornatu. Danas je objavljeno i da je preminuo još jedan vatrogasac.„Te ljude (od kojih su većina mladići) svi bi smo trebali tretirati kao heroje jednake onima koji su u ratu ginuli.“-kaže sinoć jedan moj poznanik. Danas gledam u Dnevniku dirljivu scenu kako djevojčica ljubi sliku jednog od stradalih sjedeći pokraj zapaljenih svijeća, gledam njihove roditelje na mjestu tragedije u neizrecivoj boli i jednog od mladića iz Vodica ili Tisnog koji kaže za ovog posljednjeg u nizu preminulih:“Bio je drag prijatelj mnogima, pravi svestrani dečko, svirao je i bas u band-u.“. U našoj podsvijesti (zahvaljujući medijima) stvara se slika u našoj podsvijesti o svakom od njih. Traži se krivac za tu tragediju, pokušavaju se rasvijetliti nepoznati detalji. To su bili vatrogasci koji su stradali od vatre, kao kad vojnik strada od metka. Mnogi ne znaju koliko su vatrogasci, kao i primjerice članovi gorske službe spašavanja ili djelatnici hitne medicinske pomoći, zapravo značajni ljudi u našim životima i koliko je njihov posao opasan. Neki poput mene, nažalost itekako su osjetili što su i tko su ti ljudi, pogotovo vatrogasci. Ante Juričev Mikulin je umro mučeničkom smrću, kao i jedanaestorica njegovih kolega koji su krenuli na taj zadatak. Njihova smrt promijenit će puno toga u glavama brojnih ljudi i mnogi će iz temelja promijeniti svoj stav o vatrogascima. Vatrogasci su ljudi vrijedni divljenja i poštovanja. Oni ulaze u vatru i spašavaju nas i dobra ovoga svijeta. Ja im se divim svima. Suosjećam iskreno sa boli rodbine i prijatelja stradalih vatrogasaca
Post je objavljen 16.09.2007. u 23:20 sati.