Kao prvo pozz svima! Evo došo ja da vam ispričam što sam danas sve radio.
Negdje oko 10 sam se probudio... I nešto mi je čudno... Pogledam desno: ništa, pogledam lijevo: ništa, pogledam gore: ništa, pogledam dolje: a kad ono... boli mene kurac za to nekaj kaj mi je bilo čudno. Ustanem iz kreveta, odem u kupaonicu, počeškam muda, operem zube itd... I onda shvatim da sam gladan. I baš mi se jedu cornflakesi. Mislim ono... ne samo da mi se jedu... UMRIJET ću ako ne doručkujem cornflakese... fakat su mi je brutalno jeli... nešt neopisivo... Recimo, primjera radi, da doručkujete kuruzu s tunom i majonezom, ručate grah s buncekom, večerate čevape s brdom luka i ajvara i sve to zalijete s par piva. Tako lijepo siti i napiti odete u kazalište i vidite najjebozovniju curu koju ste ikad sreli, kako sjedi u zadnjem redu potpuno sama. Upadnete s nekom mutavom spikom tipa:"Iako ovdje ima puno slobodnih mjesta ipak bi rađe sjeo kraj tebe." Ona vam uputi pogled:"Popušila sam foru do filtera!" Sjednete kraj nje i čim se ugase svijetla bacate se na nju ko na čevape od maloprije, a kad ono... koji kurac??? Kakav to životinjski zvuk dopire iz mojeg pivom natopljenog trbuščića? I onda vas shvaćanje grune poput malja... PRDNUT ĆU!!!! Proklinjete čevape i dostavljača u pizzeriji koji vam ih je doneso i cijelu njegovu familiju. Pokušate ga obuzdati ali već vas znoj obljeva. I već toliko jako želite prdnuti da ostavljate curu koja vam upravo počinje šaputati na uho šta bi vam sve radila i odlazite van prdnuti. E toliko jako sam ja htio jest cornflakese ujutro. I jeo sam ih.... Milina....
Post je objavljen 16.09.2007. u 22:54 sati.