Tesko se moze pronaci pravi prijatelj, ali jos uvijek imam svojih prijatelja s kojim sam super i koje volim, kada sam s njom bila nikoga nisam gledala nego samo nju kao prijateljicu ali evo vratilo mi se...u zivotu uvijek kada si previse dobar sve ti se vrati...ali ZIVOT JE TAKAV I MORAMO GA ZIVJETI.
Imam dečka s kojim sam u vezi 8 mjeseci..Stalno mi je brojala nešto u vezi njega . Da mi je on na prvom mjestu i slične stvari....Ja nisam kao ona da imam dečka a u gradu ga ostavim i idem hodati okolo po kafiću...želim provoditi vrijeme s njim....I tako došlo je do kraja 8 godina prijateljstva....Da za ovo zadnje sam ja kriva jer sam joj se bojala reći što mislim. Bojala sam se nje. Ne možeš vjerovati ali tako je. Prije tri godine u naš život je došla treća osoba koja je potpuno uzela nju od mene.Uvijek sam ja druga a ona prva.Svi naši planovi sada su njihovi. Svi naši snovi sada su njihovi. Uvijek sam ja bila kriva za sve i uvijek sam ja ispada jadnica i njezin predmet iskaljivanja. Što je najčudnije dosta ljudi mi je govorilo da se maknem od nje jer je takva,onakva...nisam htjela. Govorili su mui da me iskorištava nisam im vjerovala jer sam uvijek imala samo najljepše riječi za nju...Sve do jednom. Od prije tri godine više ništa nije isto. Moj dečko i ja samo ju spojili s dečkom s kojim je sada. Ali u čemu je problem? U tom što je on uvijek bolji od moga. Uvijek pametniji. Alli najgora stvar je da cijelo njihovo društvo ju ogovara i to kada sam ja u blizini. Nikada joj ništa nisam mogla reći jer mi je bilo teško.Branila sam ju svim silama za šta...da mi se sprda ,da ne cjeni ništa...Sve sam radila za nju. I sada da joj treba život dala bi joj ga. Čudno bi bilo da mi je to rekla jedna osoba nego njih milijun. Ali nikada ih nisam slušala. Tek sam sada možda otvorila oči. Svađa su krenule točno od prije tri godine. Ne znam šta da mislim???? Sada smo posvađane jer je kriva poruka stigla njoj a ne mom dečku. Jesam kriva sam ali sam je se bojala.Bojala sam joj se reći sve. I to samo zato jer sam se bojala izgubiti ju. Ali davno sam ju izgubila jer je ona sada s njom. Nisam to shvaćala. I sada je ta treća osoba s prijateljem njezinog dečka. Vječito su zajedno a do negdje prije to je bilo s nama tako. Nisam ljubomorna nego me boli. Prije smo znale živjet zajedno i nismo mogle jedna bez druge a sada ništa. Prošlo ljeto kada ju je ona izneverila tko je bio tu nego ja.Tko ju je tješio?? JA. Nije bila ona nego ja.I kada god ju ona povrijedi uvijek sam ja tu. Uvijek ju ja tješim. Ona joj je slala svakake poruke i to ona sada radi meni. To jest njih dvije i potpisuju se tako. Sjećam se njezinih riječi:“ Nikada više se ne želim pomiriti s njom. Ne uzaslužuje me“ .To sam citirala ali shvaćate o čemu je riječ. A Čim ona pomakne prstom ona skoči. Ne znam šta da mislim??? Da li sam zaslužila to nakon svega jer sam sve radila za nju. I ono što nisam imala sve sam stvorila u sekundi. Nikada ju nisam mjenjala ni sa kim nego sam se uvijek držala po strani. Nisam se htjela nadmetati. Sada samo totalno razočarana. Jer sve smo djelile,smijale se zajedno,plakale ....a sada ništa. Ne znam da li ona zna da to boli. Nisam od kamena i imam srce. Kako da se osjećam kada vam točno sve naše planove govori da će njih dvije tako.......Ne znam....
I sada ju još uvijek volim i dala bi život ako treba za nju. Da joj se ne znam šta desi opet bih skočila za nju.....Spremna sam sebi izvaditi srece da ga njoj dam.....Osjeća se prazno i samo lutam mislima.Nalazim se na rubu litice i osjećam ko da ću svaki čas pasti......Istina je da kada nekome daš prs on bi cijelu ruku........I ostaje pitanje: „ ZAŠTO ONI DO KOJIH NAM JE TOLIKO STALO,UVIJEK NAS IZNEVJERE I POVRIJEDE?????????“
Da tako je to...I šta se danas dogodi..ona mi pošelje poruku da joj je žao za sve što mi je napravila..i sada se ja bacam u crnjak..ne znam šta misliti i šta činiti...mogu reći da mi jako fali ali nisam sigurna da li se isplati vraćati na sataro..pomozite mi..........
Post je objavljen 16.09.2007. u 21:06 sati.