Eh da... još nešto... sjebano je kako se jedan dan možeš super zabaviti, upoznati nekog novog, a drugi dan ti ostane u potpunom ruševnom stanju uslijed smrti voljene osobe, u mom slučaju 88-ogodišnje starice koju sam nekoć imao čast nazivati svojom bakom... Preživjevši teži moždani udar, počela je sa svojim oporavkom i odlično napredovala kroz nekoliko mjeseci... Naposlijetku, što zbog slabijeg imunološkog sistema, što zbog neadekvatne njege, koje je bila I VIŠE NEGO dobro plaćena zadobila je par bakterija čije je djelovanje sustavno razaralo njen cjelokupni sustav.
Neću upirati prstom... neću prozivati ljude... neću ih kriviti za smrt voljene osobe...
Umjesto svega toga iznijet ću jednu zamolbu...
Svi vi kojima je u planu životna karijera zbrinjavanja starijih ljudi, vi koji ćete s nekima od njih možda dijeliti njihove zadnje trenutke, MOLIM VAS ne tretirajte ih kao otpad društva, ono staro i oronulo, što samo čeka da smrt dođe po njih... Jer... i oni su još uvijek ljudi, od krvi i mesa, i trebaju vašu pomoć više nego itko na svijetu, a ako ste se primili toga zanimanja, budite svjesni i dovoljno savjesni da ga adekvatno ispunite, kako biste čim više smanjili rizik njihove preuranjene smrti...
Unaprijed hvala svim budućim medicinskim sestrama, bratovima, pa i doktorima i doktoricama koji će se potruditi ljudima u domovima olakšati život, iako bi se tako trebali ponijeti prema svim bolesnicima... no svi znaju da su oni najstariji i najnemoćniji... jer... njihov krik je malo tko u mogućnosti i želji čuti.....
Post je objavljen 16.09.2007. u 20:55 sati.