Marketing
Tražila san te u zaboravu,
gdje se stvarnost nekada
miješala sa bojama snova.
Bila je to naša,
sad već prokleta stvarnost.
Da,volila sam te,
da,gledala sam te umorna
dok ti misli nekud lete,
a mislila sam jedini
ako te volim da mislimo isto...
Ne,nismo mislili isto i
oprosti mi na iskrenosti,
ali boli me do boli,
jer još te netko voli,
netko puno bolji nego ja.
I sad,kad odavno znam kraj,
nemam ništa da me od tebe utješi,
ni snovi mi nemaju boje.
A kad me ljudi pitaju za ljubav,
najdraže moje,nesmijem se gorko
i pitam "Što je to?" i tad zaplačem.
da,plačem cijelim putem odavde do vječnosti
suzama okusom zrele višnje.
Taj okus pamtim jer to su
tvoje usne meke i tople,
nekoć željne mene,
mekše i od same svile.
I što da napravim,
gdje je razlog da živim kad nema te,
a volim te.
Post je objavljen 16.09.2007. u 20:29 sati.