Otvaram oči, osjećam da nisi tu,
Jastuk je poput kamena,
Na našoj slici pisala si poruku,
Da još ti treba vremena...
Kako sada čujem imaš nekog pored sebe,
A ja pjesmama se trujem,
Svaka sjeća me na tebe...
I zamišljam kako stojiš,
Ljubiš me i zvjezde brojiš...
Kako kažeš da su naše sve...
Ne idi s njim, jer sa njim sreću nećeš naći...
Put je dug, a samnom putevi su kraći...
Okreni se jer on te ne vodi ka sreći,
Zagrli me i ne moraš mi ništa reći,
Al` budi tu i ne idi
Obriši suzu nek` se ne vidi...
Po sobi skupljam tvoje stare poljubce,
Još te se nisam odrekao,
A bila si mi blizu kao nikad prije,
Blizu, a tako daleko...
Kako sada čujem imaš nekog pored sebe,
A ja pjesmama se trujem,
Svaka sjeća me na tebe...
I zamišljam kako stojiš,
Ljubiš me i zvjezde brojiš...
Kako kažeš da su naše sve...
Ne idi s njim, jer sa njim sreću nećeš naći...
Put je dug, a samnom putevi su kraći...
Okreni se jer on te ne vodi ka sreći,
Zagrli me i ne moraš mi ništa reći,
Al` budi tu i ne idi
Obriši suzu nek` se ne vidi...
Dejan Matić
Post je objavljen 16.09.2007. u 19:17 sati.