Marketing
Kako je Blue tražila jesen
Čudite se? Ako je Potjeh mogao tražiti istinu, zašto ja ne bih mogla tražiti jesen? U svakom slučaju, odlučila sam da sunčano nedjeljno popodne neću provesti u kući. "Naoružala" sam se fotoaparatom, "zaplijenila" očev bicikl i odjurila tražiti jesen.
Znam da ona za sunčanih dana postane prava zavodnica za kojom se pomame sva osjetila. U trenutku kad je obuhvatim pogledom i osjetim toplinu sunca na koži, a oko mene zatreperi glasanje ptica, šuškanje lišća, pucketanje grančica i miris šume, točno znam da sam je našla. Ne, nije to lak zadatak; treba prijeći kilometre ako se želi zaviriti pod skute jeseni.
To je doživljaj koji vrijedi opisati. I nije mi jasno zašto smo uvijek morali pisati sastavke o jeseni koji su imali naslove: Stigla je jesen, Jesen u mom zavičaju, Jesen u gradu... Zašto nismo mogli pisati npr.: Kako sam tražio/tražila jesen, Kako se jesen nasmiješila, Jesen na biciklu...
Onda bih ja lijepo mogla napisati kako sam tražila jesen, i to na biciklu!
Najprije sam je pronašla uz cestu. U crvenom osmijehu gloga. Biljka ukusnih plodova, ali čini mi se – pomalo zaboravljena. Evo, da ga otmem zaboravu:
Zatim sam osjetila njezin miris. I šuma joj je otvorila svoja vrata...
Iako na prvi pogled izgleda idilično, život na selu nije nimalo lak.
Potvrđuju to i prizori davno zapuštenih bunara, kuća u kojima nitko ne stanuje...
Ups! Dospjela sam i u drugu županiju!
Tamo sam pronašla prizor koji tek treba zablistati kad se još malo razliju zlatnožute nijanse jeseni...
Budući da sam već prevalila petnaestak kilometara, sjetih se da sad isto toliko imam i na povratku pa sam lagano (sic!) krenula natrag.
A putem...
Jesen stiže, dunjo moja...
I drvo divlje kruške: 
Divlji plod. Koliko je manji od kultiviranog...
Napominjem da branje divljih krušaka nije bilo bezopasno. Posegnula sam za plodovima i odjednom se tu stvorio stršljen koji mi je žarko želio pozirati. No istog trenutka shvatih da mi se strašno žuri pa ga jednostavno nisam stigla snimiti.
Uostalom, našla sam jesen...
Bježeći od kruškoljubne zvijeri, pedalirala sam sve u šesnaest. Samo mi se na povratku činilo da ima previše uzbrdica.
Nisam ni mislila da ću se toliko radovati spuštanju po nizbrdici!
Nizbrdicu, kraljevstvo za nizbrdicu!
Kategorija posta? Priroda i društvo!
Post je objavljen 16.09.2007. u 18:59 sati.