Marketing
Nikada nisam željela odrasti! Bojala sam se stvari koje dolaze sa time. I dan danas sam često pravo dijete. Izbjegavam se osjećati loše. Kada mi se to dogodi volim taj osjećaj napisati, ostaviti na papiru i onda ga negirati. Jako volim ljude, čak i previše. Ne kužim zašto uvijek za svakog nađem opravdanje, ne postoji osoba koju ja baš ono ne volim. Volim biti blesava, zezati se, smijati, pričati, volim se grliti, satima mogu stajati zagrljena sa nekim. Volim kada me netko poljubi, volim kada osjetim da me netko voli. U biti pravo sam dijete a sada to dijete proživljava neke stvari koje ne želi.
Nekako se sve pojavilo u istom trenu, tjednu, danu... a baš sada me netko (nesvjesno) stalno ostavlja u trenucima kada ju najviše trebam. 
Ali jučer sam pokušala biti odrasla i prekinula sam nešto što sam trebala i prije. Iako mi je jako stalo do te osobe nisam fer prema samoj sebi ako nastavim raditi ono zbog čega se osjećam više loše nego sretno. Iako sam sada tužna, došla sam kući u pola šest i nisam ništa spavala znam da će sutra već sve biti ok. Znam da će doći netko drugi kome će biti stvarno stalo do mene, tko mi neće govoriti da me voli ako to ne misli i tko će sve što obeća i ispuniti.
Neke stvari meni jednostavno nisu više potrebne u životu, zaslužila sam puno bolje…
I sve što sam ti rekla ujutro, to sam i mislila, nadam se da ču te što manje viđati i da me više nikad nečeš zvati i biti kraj mene...
Post je objavljen 16.09.2007. u 11:24 sati.