Marketing
Tko je pustio dječaka u veliki svijet
U očima tvojim sada balerine u bijelim haljinama plešu na plavoj površini dubokoga mora.Glazba njihova tišina je osmjeha,pokreti njihovi utrnulost tijela.Brzo toneš rukama privezanim za hladno sidro dok njihove skute miluju obraze tvoje i osjećaš.Otvaraš usne žarko crvene kako rekao bih hvala,kako zahvalio bih što znaš da si čovjek.Pod tobom samo crna neizvjesnost iako znaš što te isčekuje,tko te isčekuje,kada....Struja milostivog mora hvata te za bradu i uspravlja ti pogled,samo da ne gledaš dolje,samo da ne gledaš.Oko tebe svjetlo je isčeznulo,a ti dijete zazivaš u pomoć dok riječi putuju kroz mrak i jedino što čuješ si ti sam.Želiš pobjeći ali ne znaš gdje,pa možda i pijesak dna bude ugodan.Kraj tebe prolaze ronioci tužno klimajući glavom,mašući perajama dok polagano toneš...Zatvorio si oči prisjećajući se lopte i skrivača,kada zvao si se dječakom,kada plašio si se odjela i velikih ljudi.Gubiš se u hodnicima pjesama,miran u potpunosti.Sanjaš da ostvarile su ti se želje,da otputovao si daleko,da Sibir je tvoj dom.Pomišljaš na sve one slike koje želio si nacrtati,na dane koje želio si oživjeti...U mislima sada su stihovi dok duboko udišeš posljednje trenutke života kako bi se svega prisjetio kasnije...
Post je objavljen 16.09.2007. u 12:10 sati.
