Jer, tada će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam posljednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina...
Da...
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo...
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca...
Štedeći se...
Učeći se kako ću najbolje voleti nju...
Kad je konačno nađem...
-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.Balaš - Đoliško... "Jedan od onih života"
A. će ionako tek za tri godine napuniti taj trenutak... koji sam doživio...
Dobra mjera vremena između nas? Tri godine su kofer u koji može stati strašno puno stvari. Ako umeš da pakuješ, naravno... To što meni ne trebaju neke sitnice koje njoj trebaju sve više, ne daje mi pravo da je nagovaram da ih ne trpa unutra... Njen kofer, na kraju krajeva...
Poznao sam u sebi pepeo vatre koja se u njoj tek rasplamsala, ali nisam pokušavao da je odvratim... Do pepela se i stiže jedino preko vatre... Za tri jeseni, i ona će negdje zastati... I onda će znati...
Dah uspomene pažljivo će otpiriti prašinu sa smiješne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog sjenovitog vrta u kojem su pupile njene ambicije...
Uzdahnut će, predosjećam? Biće sama, nadam se? VRATI SE NA POČETAK
Post je objavljen 16.09.2007. u 00:04 sati.