Marketing
...sretna sam, ali usamljena...
svi nekamo odlaze, putuju,nestaju u tragu vremena...
vrijeme prebrzo ide...leti...
i sve ostaje iza nas, kao uspomena na prošla vremena...
kao uspomena da smo nekad bili sretni, razigrani, mali i voljeni...
kako život ide, s vremenom uočimo svoje greške, mane i dobre stvari koje činimo...upoznajemo sebe...jer kako si napravimo sada tako će nam biti i u budućnosti, jer svatko je krojač svoje sreće...
mladost je cvijet koji cvate samo jedanput!
Život je kratak, mladost je kraća.Ono što ode više se ne vrača...
TOLIKO SATI PROVEDENO PLAČUĆI.
TOLIKO SE TRUDEČI POSTIĆI NEŠTO
ŠTO JE NEMOGUĆE,
ALI NE GUBITI NADU...
TOLIKO TOGA IMATI ZA REČI,
ALI NE USUDITI SE GLASNO DA SVI ČUJU.
MA KOLIKO GOD VOLJELA I
KOLIKO GOD SATI PROVELA PLAČUĆI
NEĆU,ALI NIKADA NEĆU IZGUBITI NADU.
Ne pijem da se napijem,
Ne pijem što me boli
Ja pijem da zaboravim,
a plačem jer ga volim!
Bezciljno lutam ulicama pustim
koje odavno grli tama
korakom sporim
očima suznim
jer ja sam sama
Tvoje ime neprestano spominjem
dok šetam u tihoj noći
a ponek mi se čini
da netko šapče :
čekaj ga čekaj, on će ti doći...
Da ljubav ovisi o prostoru
uništila bih prostor
Da ljubav ovisi o vremenu
uništila bih vrijeme
Ako bih uništila prostor
ostao bi beskraj
Ako bih uništila vrijeme
ostala bi vječnost
Sresti tebe u beskraju
značilo bi ostati s tobom vječno...
rodili smo se s ciljem da ostvarimo nešto nedostižno, ali koliko se to činilo daleko i neostvarivo taj ćemo cilj ipak ostvarit...ali samo zato što smo htjeli i težili tom...
nad umire posljednja...nadanje mi jedino preostaje...ja sam sretna, ali usamljena u srcu...
pozdrav aleti,moniki,mariji,heleni,mateji, jenny,moji život je zakon...možda,nini,tihani, barbari i svima ostalima...pusa...
Post je objavljen 15.09.2007. u 21:57 sati.