zasto ovakav naslov? odgovor je vrlo jednostavan.. patim.. patim i nikad mi nije bilo gore u zivotu.. nije vazno sta mi se sve dogodilo.. ali jednostavno nikako da budem sretna.. imam decka vec vise od 7 mjeseci kojeg volim i za kojeg sam sve dala.. ali ni to me ne uspijeva podici i gurati dalje.. ja samo stojim i patim.. i ne mogu dalje.. nikako.. pokusavala sam na razne nacine.. ali ne ide.. mislila sam da cu s ovom skolskom godinom okrenuti novu stranicu ali ne mogu.. stara stranica me i dalje proganja.. i nikako da se odvojim od nje.. ne trazim sazaljenje od vas.. niti da me pokusate razumijeti.. ne znam ni zasto ovo pisem ovako javno.. ali u ovom trenutku, kad mi je gore no ikad, nije ni vazno da li to znaju svi ili nitko.. pisem da mi bude lakse.. iako ne osjetim pomak.. sutra se mozda pokajem sto sam ovo priznala ali nije vazno.. vazno je napraviti ono sto se osjeca u tom datom trenutku..
ovaj put niti trazim komentare niti suosjecanje.. samo sam htjela priznati sama sebi ovu situaciju ali i pokusati shvatiti zasto je to tako.. post je namjenjen meni i mojim osjecajima..
ovim putem, reci cu da je ovo vrlo vjerojatno i moj zadnji post..
pozdrav
Post je objavljen 15.09.2007. u 21:42 sati.