Marketing
Rujan
od najdražih mjeseci u godini. Te boje kojima se ogrne ovako pred službeni dolazak jeseni , ti miomirisni
plodovi koji se sada počinju konzumirati svu me prožmu i onda
uživam. Volim promatrati sjene našeg solitera koje postaju sve duže i duže i protežu se ponekad do ulaska u park, a on - starac ispresjecan novim puteljcima blago nas u svoje krilo smjesti.
Meni su ovo novi puteljci - jer kad sam ja išla u Gimnaziju neke druge staze su bile i malo više bilja i drveća.
Pa, kad vam se pruži prilika, usporite korak prolazeći parkom i
osluhnite šumove, pa udahnite punim plućima. Jedino su nam to
najbliža pluća grada.
Hm, ima li još vjeverica u parku ?
Kad sam ja išla u Stari grad ( tamo je tada bila Gimnazija ) znali smo
ih susretati .... e, a znate li tko su prvi maturanti u sadašnjoj zgradi Gimnazije ?
Moja generacija. Doduše, mi smo samo jednu, završnu godinu
bili u ,nama tada , prekrasnoj zgradi.
Kako je sve to brzo prošlo.
Nevjerujete mi. Nisam ni ja onima ispred mene - da vrijeme leti, a ne prolazi.
Leti. Pa šta. Sve je to dio života.
Grlim vas ali udaljena od vas - jer me napala neka viroza i nikako
da se odseli. Svašta sam joj već ponudila i litre čaja s limunom i
medom i sirup od trputca i andol i sad već i antibiotike - ali nezasitna
je i neće pa neće od mene.Nastanila mi se u uši pa od nje ni sebe ne čujem.
Dragi moji čuvajte se takve napasti.
Post je objavljen 15.09.2007. u 16:40 sati.