Konačnice su onaj dio šahovske partije u kojima su zahtjevi pred igračem najviši. Sve što je uporno gradio desecima poteza može upropastiti jednim jedinim. Naizgled najednostavnije, od njih i počinjemo, su pješačke konačnice. Da li su lagane ?
Pješak protiv pješaka, najjednostavnije od njih, pa zar je to neka mudrost ? Prebrojiš poteze i vidiš koji pješak prvi stiže u damu ...
No, šah ne bi bio tako zanimljiv i tajanstven, da je sve to tako jednostavno!
Primjerice, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u srazu dvojice vrhunskih velemajstora došlo je do ovakve pozicije :
Crni na potezu

Ljubojević-Browne, Amsterdam, 1972
Crni je odigrao 39... f5 i poslije 40. Kb4 oba velemajstora su se složila na remi. (40.... f4 41. Kc4=)
Da se to dogodilo u partiji nekih nepoznatih igrača, vjerojatno ovaj slučaj i ne bi bio zabilježen. Ali, da je jedan super velemajstor u jednom jedinom potezu prokocka pobjedu ipak izaziva čuđenje.
Dobitak je bio relativno jednostavan: 39...Kd5! 40. Kb6( Ili 40. b4 f5 41. b5 f4 42. b6 Kc6 i sad bijeli kralj treba doći na a6, a tu se namjestio na šah nakon izvlačenja dame na f1 i s dobitkom u par poteza. Isto tako poslije 40.Kb4 Kd4! 41. Ka5 f5 42. b4 f4 43. b5 Kc5 44. b6 Kc6 sa istom sudbinom ) 40...f5 41. b4 f4 42. b5 f3 43. Ka7 f2 44. b6 f1D 45. b7 Kc6 i crni dobiva.
Da su konačnice osnova za izučavanje šahovske vještine poslužit će nam primjeri iz srednjeg vijeka.
Polerio je 1590. godine ovako poučavao svoje učenike :
Crni na potezu i bez obzira na to gubi partiju.

Zašto crni gubi ako je lako izračunati da izvlače dame istovremeno ? Prvo jer bijeli pri promociji daje šah, položaj crnog kralja je slab i bijeli šahira dok ne dovede crnog pred mat ili gubitak dame.
Dakle 1...h5 2. a4 h4 3. a5 h3 4. a6 h2 5. a7 h1D 6. a8D+ Ova se pozicija vrlo često sreće u praksi i zato je važno naučiti slijedeći dobitak.
Ovaj način su znali učenici u srednjem vijeku, to je još jedan pokazatelj da šah nije poput ostalih igara. On ima svoju povijest i otkada se počelo išta vrijedno zapisivati da se otrgne zaboravu, zapisivala se i šahovska mudrost. Idemo mi dalje 6..Kg1 7. Da7+ Kh2 8. Dc7+ Kg1 9. Dc5+ Kh2 10. De5+ Kg1 11. Dd4+ Kh2 12. Dh4+ Kg1 13. Dg4+ Kh2 14. Kf2! i bijeli dobiva.
Uoćimo kako crna dama nema ni jednog jedinog šaha i ne može spriječiti mat. Njen položaj je toliko traljav da moramo ovu poziciju dobro upamtiti i truditi se u praksi da vam suparnik ne dovede figure u pasivan položaj. Nekada je potrebno i radikalno odlučiti u poziciji, pa ponekad radije dajemo pješaka za aktivnu igru ali o tome u nekom od kasnijih nastavaka.
Autor ove poduke je bio Giulio Cesare Polerio(1548-1612). Bio je to značajan šahist svog vremena, Imao je običaj zapisivati partije suvremenika pa je na osnovu tog materijala napisao i knjigu oko 1585-1590 godine koja je objavljena tek 1874. U njoj su obrađene partije kraljevog gambita ali i drugih protugambita koji su se u to vrijeme najčešće sretali u praksi.
Još jedna lekcija Poleria bi bila ista kao prošla pozicija samo je dodan crni pješak na c7 koji smeta bijelom da dade šah po dijagonali b8-h2 i bijeli dobiva na jedan drugi način kojega moramo, kao i prethodni, dobro proučiti i u potpunosti usvojiti.
BIJELI: Ke2, a2
CRNI : Kg2, c7,h7
Razlika je u tome što nakon 6.a8D+ Kh2 bijeli nema šah po dijagonali b8-h2 ali dobiva na slijedeći način: 7.Dh8+ Kg2 8. Dg7+ Kh3 9. Dh6+ Kg2 10. Dg5+ Kh3 11. Dh5+ Kg2 12. Dg4+ Kh2 13. Kf2 i bijeli dobiva... tako se .. šahovsko znanje i šahovske istine talože već stotinama godina, lijepo je biti dio svega toga !
Post je objavljen 15.09.2007. u 12:56 sati.