Marketing
Svemirski program Meksika
Te vruće ljetne večeri vozio sam se bespućima Nevade, vjetar u kosi, nigdje ni žive duše, samo cesta ispred i iza mene...kad odjednom na put mi iskoči bosanac koji je pišao iza kaktusa i kaže " hej ba šta ima ba?"...
rekao mi je da ima stotisućadolara u đžepu i da će mi ih dat ako ga odvezem doma...
Stali smo po putu u obližnju birtiju na ćevape s lukom i filđžan kafe i tu je sve počeo, bosanac (koji je u međuvrenu rekao da se zove Miroslav) plaćao je cugu za cugom, i samo trusio domaću medicu dok nije opet bio gladan, onda smo otišli na burek s mesom i svaki pojeli 3 komada i popili litru jogurta...
on je eksirao jos litru đžus-votke i rekao da mora ić nahranit psa i djecu te da moramo krenuti...
I tako dok smo se vozili pustinjom do njegove kuće ugledao sam nekoga kako spava na cesti, Miroslav je pogledao i prepoznao svog susjeda Juricu, probudio ga, i rekao meni hvala frende i dao mi ostatak love jer je mislio da sam ga dovezao doma i otišao sa susjedom pišat na kaktus, a ja sam se nastavio dalje vozit bogatiji za devedesetpettisućaiosamstočetrdestridolara...
Post je objavljen 15.09.2007. u 12:27 sati.