Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/knjigazaplazu

Marketing

Nismo mi odavde

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Damir Karakaš: »Eskimi«, zbirka priča, Profil & Ghetaldus optika, Zagreb, 2007.

Tri godine nakon svoje posljednje objavljene knjige, autobiografsko-putopisnog romana Kako sam ušao u Europu, Damir Karakaš, »lički Marques«, kako ga je od milja prozvala kritika, objavljuje novu knjigu, zbirku priča Eskimi. Duhom, stilom, sadržajem i tipom likova ova se knjiga nastavlja na kultnu Karakaševu zbirku Kino Lika iz 2001. godine (prema kojoj Dalibor Matanić upravo snima film), ali ne uspijeva nadmašiti te izvrsne i originalne priče o nevjerojatnim događajima i doživljajima ličkih redikula i oriđinala. U Eskimima priče su puno mračnije, komornije, tjeskobnije, neće nas toliko nasmijati ili zgroziti kao one iz Kina Lika. Prije će nas nagnati na suosjećanje, pa i sažalijevanje likova koji su, mahom istrgnuti iz svoga zavičaja ili svakodnevne životne kolotečine, izgubljeni u velikom gradu ili u velikim povijesnim događanjima.

Značajka većine priča u Eskimima su i minimalistički dijalozi, u kojima autor i dalje njeguje osebujni lički čakavski dijalekt. U replikama ima puno zamuckivanja, otezanja, poštapanja, odrezanih rečenica i riječi; to što likovi govore uvelike pridonosi njihovoj karakterizaciji, štoviše, kroz dijaloge Karakaš nevjerojatno umješno dočarava geste, izraze lica, fizičke pojavnosti i osobine svojih junaka, jednako važne kao i njihova duševna stanja.

Pod naslovom Mi nismo odavde zbirku otvara priča o doseljenicima iz sela u grad, koji muku muče s egzistencijalnim brigama, besparica dehumanizira njihove odnose, a nestanak djeteta, za koje u prvi mah posumnjaju da je oteto, kulminira provalom emocija. Od tona zbirke odudara ratna priča Osvajanje sela iza kojeg nema ničega, u kojoj lovačke priče što ih pričaju likovi na bojišnici kompenziraju neizvjesnu ratnu svakodnevicu. U priči Kad god tebi odgovara pratimo oporavak samozatajnog mladića iz također doseljeničke obitelji, kojeg su huligani pretukli jer je pokušao obraniti djevojku koju su gnjavili. Nesnalaženje u velikom gradu i obiteljska neimaština podcrtani su i njegovim komunikacijskim poteškoćama, pa taman kad naklonost djevojke koju je spasio postaje obećavajuća slamka za smisao njegova života, mogući hepiend razori teško razočaranje.

Svjetlo u kući priča je najbliža »balkanskom magičnom realizmu«, kako su Karakaševu prozu poneki nazivali nakon Kina Like. U fokusu je opet obitelj preseljena iz sela u grad, gdje se ne osjećaju dobro, pogotovo pater familias kojeg žena stalno optužuje zbog usredotočenosti na staru kuću na selu. U toj kući međutim on vidi priliku za egzistencijalni i moralni spas obitelji, koja se kad-tad mora vratiti tamo odakle je potekla. Dodatni začin ovoj priči je suočavanje s bolešću, nakratko uklonjenom intervencijom kiropraktičara iz susjedstva, no ponovno probuđenom upravo na mjestu gdje su se trebali ostvariti snovi. Za koban kraj pobrinuo se i jedan više simboličan nego stvaran lički vuk, podcrtavajući fatalističku poruku o nemogućnosti i besmislenosti povratka na mjesto odakle se, očito, moralo pobjeći.

Zbirku zaključuje od svih možda najturobnija priča Reći ću ti kad stignemo. Udovica poginulog ratnika, majka preslatke djevojčice, izdržava sebe i kćer prostituiranjem, a trenutni partner joj je kriminalac koji plijenom iz pljačke što ju priprema kani sve njih odvesti u inozemstvo, na neko mjesto puno ljepše i sretnije od ovog gdje su sada. Tegobno čekanje, muka preživljavanja, razmišljanja o iznevjerenim nadama povremeno se prekidaju dražesnim dječjim upadicama; zbog tog djeteta očekujemo da će priča dobro završiti, iako je to do samog kraja jako, jako neizvjesno.

Zbirkom Eskimi Karakaš se zapravo približio carverovskoj tradiciji novije hrvatske proze. Priče u ovoj zbirci jesu izvrsne, stilski i jezično pomno dotjerane, plijene čitateljsku pozornost i bude emocije, fabularni su zahvati ponekad i drastični, sve do ubijanja likova koji su taman počeli ispadati simpatični, ali ipak, nakon čitanja Eskima, poželjet ćemo ponovno uzeti u ruke Kino Liku

(Objavljeno u Glasu Istre, 15. rujna 2007.)

Post je objavljen 15.09.2007. u 11:26 sati.