
evo za tjedan dana će i službeno jesen...
nekad mi je jesen bila onako sva nekako siva tmurna, kiše, ali sad mi je nekako lijepa, čak možda i romantična. šuštanje lišća, kiša koja lupka po kišobranu a ti hodaš i izbjegavaš lokve :) ...ma i zbog onog osjećaja koji budi ...u biti te vraća nekako u kolotečinu, u nekakav red, gotovo je ljeto, gotovi su godišnji...sve se nekako smiruje..a ima u tome ljepote...kolko god da je ljeto super jer je toplo, bez obaveza i svega tolko je super i ovo vraćanje obavezama, smirivanje. a i onaj osjećaj kad se voziš negdje unutra a vani je kiša, ili hodaš u toploj jakni kao da se probijaš kroz tu kišu, a ipak ti je toplo...i koliko god je ta kiša jaka i vjetar i sve ti se ipak probijaš kroz sve to...
neki dan sam slučajno gledala neku emisiju gdje je bila pjesma od emine arapović ranjena vučica, pa je voditeljica rekla kako ta pjesma govori o tome da ona ide dalje unatoč razočaranju, da ide dalje kao ranjena vučica i da bi svi trebali tako biti...to mi se baš nekak svidjelo...a budući da u jesen počinju nove obaveze nove školske godine, možda je to i prilika za neke nove početke neke nove planove, možda i novi ljubavni početak ko zna...i da idemo dalje.
Post je objavljen 14.09.2007. u 21:23 sati.