Eto... pred par tjedana dobila sam štafetu... i među nabrojenim frendovima zaboravila sam spomenuti Ninu... neznam kak sam to mogla zaboraviti, ali eto desilo se i sad tu nanesenu štetu nikako ne mogu promjeniti, ali je mogu ublažiti...
E pa da počnem... od početka... odn. od trenutka kad sam je upoznala... pa do trenutka kad smo se jako zbližile...
Ninu zapravo i ne pamtim iz početka svog srednjoškolskog obrazovanja, drugačije nego kao povučenu, mirnu, tihu djevojku koja je sjedila u svojoj klupi i rijetko kad pričala sa bilo kim osim sa Dejanom (curom sa kojom je djelila klupu)...
Znala sam koji puta, pod odmorom, i ja doći do njih i malo pričati, pošto sam uvijek htijela biti u dobrim odnosima sa svima... ali šteta što odmor traje sAmo 5 minuta... pa i nismo baš sklopile neki duboki odnos...
Žao mi je samo što su morale proći 3 godine i što se ona morala posvađati sa Dejanom da bi došla sjediti sa mnom... Neznam zašto, ali od prvog trenutka smo imale toliko tome za razgovor i imala sam osjećaj da njoj stvarno mogu vreovati, da je osoba od povjerenja... oni koji me znaju, znaju da meni treba jako puno da počnem nekome vjerovati...
Ali od toga dana... postale smo nerazdvojne... naravno nisam zanemarila i ostale frendove, ali znala sam da Nini mogu vjerovati i da će me poslušati i da me neće osuđivati... a vjerujete u nekim situacijama baš to mi je bilo potrebno...
Da nije bilo nje, neznam tko bi mi uljepšao one dosadne satove poduzetništva, ko bi sa monom pisao glupe sastavke na temu dosade... tko bi ispisao zadnje listove sa raznim događajima iz prošlog dana, tko bi crtao pod satom prava... tko bi mi šaptao pod testovima... smijuljio se pod jeronaukom, odlazio na kave za vrijeme slobodnog sata... tračao pod tjelesnim... mirno sjedio pod hrvatskim... mučio se sa matkom... da nije bilo NINE!!!
E da sjećam se kako smo zadnjih dana... razmišljale o tome kako je ovo posljednji put da sjedimo zajedno... bojale smo se da se ne udaljimo... da istina je čujemo se rijeđe... ali kad odemo na kavu ili kad se čujemo preko neta, nadoknadimo sve... nadam se da se to neće promijeniti sad kad ja odem...
Ninić HVALA ti na svemu!
Post je objavljen 15.09.2007. u 00:00 sati.