Bez žalbe
Na onom mjestu gdje sam neutješen roče se zavade, trnje tog puta živim tiha i uporna srca.
Da mi je grlo puno, i pjena što me drži i sjena što me draži i dah ljepote što me prazni po izračunu nade.
Strašljivci, o stranci, stanci, glinene li česti, mi nismo blizu i nećemo se sresti, ja ovdje soliram bez nota i tamne slutnje raspuhujem, kao vjetrovi jadranski.
Post je objavljen 14.09.2007. u 21:51 sati.