Ne mogu vjerovati da sam bila tako slijepa,
obicna sebicna klinka...koja,
iako te voljela nije bila svjesna tvojih osjecaja...
Tek sad vidim,
kad je sve proslo da sam trebala biti najsretnija osoba na svijetu,
a ja sam samo mucila i tebe i sebe svojim sumnjama.
Sjecam se svega...
one male ruže koju si "ubrao" za mene...
a ja je tako hladno uzela,
a zapravo mi ste bas ta ruža i ti bili najvazniji u tom trenutku,
sjecam se onog malog stomacica,
slatkih malih zubica
svake sitne pusice,slatkog pogleda...
Toliko si se trudio,svi su to vidjeli...samo ja nisam...
Davao si sve od sebe u nasu vezu...a ja...
hladna kraljica koja je uvijek zeljela vise...
a zapravo sam uvijek imala SVE...
Nisam ni shvacala koliko sam sretna sto te imam...
A sad kad je sve proslo sto imam...
tek sad vidim da sam izgubivsi tebe izgubila dio sebe...
izgubila sam svaki iskreni osmijeh,cak sam postala i gora osoba
Ti si me cinio sretnom,ponosnom,zadovoljnom...
Sad...kad mi je lose nema nikoga tko ce me zagrliti,
reci samo jednu blagu rijec...nema tebe!
Želim biti jaka,proci sve sama...a znam da ne mogu...
Prijatelji...svi su oni tu,uz mene,
ali nitko me ne poznaje bolje od tebe.
Nitko od njih me ne moze zagrliti onako blago,
a da se osjecam daleko i zašticeno od svega svijeta.
Znala sam da mi uz tebe nista nije tesko
svi problemi su se cinili kao sitnica...
a sad bez tebe cak i sitnica se cini kao najveci problem.
Tako mi nedostaju one smede oci...kad bih mogla vratiti vrijeme
dala bih sve za tebe,
ucinila te najsretnijim deckom na svijetu!
ali znam da ne mogu vratiti ni jedan jedini dan,
sve sto sam uz tebe naucila ne zelim upotrijebiti ni s kim drugim
sve to cuvat cu samo za tebe...
i znaj..sad nakon svega i prije svega
za tebe sam spremna uciniti bilo sto...
sto god budes trebao bit cu tu za tebe...nekad...
znam da cemo nadoknaditi propusteno,sigurna sam u to!!!
Post je objavljen 14.09.2007. u 19:43 sati.