Koan je problem ili predmet za proučavanje i razmišljanje koji zen učitelj zadaje
učeniku.Doslovni prijevod riječi koan(kin.kung-an) je "javni dokument".Svrha koana
je dovesti učenika do prosvijetljenja.
Prof Devide kaže:Po svojoj prirodi koan je nešto što treba doživjeti,živjeti i proživjeti.
pa stoga pričanje i pisanje o njemu-poput teksta koji sada čitate-ne može na zadovo-
ljavajući način objasniti o čemu je riječ.
gore,kaligrafija Koan učitelja Hakuina
Koan u praksi:
Na učiteljev poziv,učenik odlazi u učiteljevu sobu.Pri ulasku tri puta se klanja.Učitelj
učeniku zadaje koan,tj.problem,poslije čega može uslijediti vrlo buran razgovor,
šamaranje ili svađa.
Posjet se završava kada učitelj udari u zvonce pored sebe.Učenik se ponovo klanja
tri puta.
Kada učenik,nakon nekoliko dana,tjedana ,mjeseci razmišljana o svom koanu,stekne
izvjestan uvid,on odlazi ponovo učitelju.U međuvremenu,sadržaj njihova razgovora
mora ostati tajnom.
Mnogi koani zasnovani su na stvarnim događajima iz života zen učitelja.
Postoje dvije najvažnije knjige koana:
Prva je Mumonkan ili Prolaz bez vratnica(eng.The gateless gate).Sastavio ju je
kineski majstor Yogi linije Rinzai zena Wu-men Hui-k'ai(jap.Mumon Ekai;živio,
1183-1260) godine 1228.To je zbirka od 48 koana,a Mumon je svakome od njih
dodao komentar i pjesmu.Zbirka je prevedena na hrvatski.
Druga zbirka je Hekiganroku ili Bilješke sa plave stijene(eng.The Blue Cliff Record).
Sastavljena je 1227.godine.Njena prvobitna osnova bila je zbirka od 100 koana koje
je sakupio Secho(980-1052),zen učitelj i pjesnik.Svakom koanu secho je dodao
pjesmu koja je ukazivala na značenje koana.Zbirka je stekla veliku popularnost,
uvjetno govoreći.Stotinjak godina kasnije,zen učitelj Engo(1063-1135),dodao je
kratke napomene za svaki izraz ili rečenicu glavne teme i Sechovu pjesmu,kao i
dugačku napomenu za svaki primjer.On je,također,dopisao i kratak uvod za većinu
koana u zbirci.Daie(1089-1163),koji je naslijedio Engoa,također je bio zen učitelj,
uništio je prvobitno izdanje Engova teksta.Knjiga koju sada znamo kao Hekiganroku,
sastavio je redovnik Cho Meien,koji je oko 1300. skupio sve preživjele rukopise i
kopije tekstova koje je mogao naći i restauriro ih koliko je mogao.
Jedan koan za kraj:
Šećući tržnicom,Banzan začu razgovor mesara i mušterije.
"Daj mi najbolji komad mesa koji imaš",reče kupac.
"Sve je u mojoj mesnici najbolje",reče mesar."Ovdje se ne može naći ni jedan komad
mesa koji nije najbolji".
Uz ove riječi Banzan se prosvijetli.
Izvori:Devide,Zen,Zagreb,1996.
Phillips,Zen,Zagreb,2000.
Razić,Zen,G.Milanovac,1985.
Post je objavljen 14.09.2007. u 19:40 sati.