Marketing
KRIŽ
U filozofskim i religioznim razmišljanjima starih naroda križ je znak smirenja i mira cijeloga svemira. Sva se geometrijska tijela smiruju kada nadu, u skladu određenoga križa, svoje težište. Najsavršenije se križ ugrađuje u kvadrat i kružnicu. Križ naznačuje temeljne pravce orijentacije: gore-dolje, desno-lijevo. Ili još više: sjever-jug, istok-zapad. Ako mu krakove protegnemo u neizmjernost, u isto vrijeme u točki susretišta krakova imamo ishodište i dohodište - s jedne strane, a s druge je označena otvorenost prema neizmjernom.
U kršćanstvu je križ posvećen mukom i smrću Gospodina Isusa Krista. U ono vrijeme, u Rimljana raspeće na križu bijaše pogrdna smrtna kazna. Ta smrt, po izjavama samoga Krista, bijaše iz ljubavi prema Bogu i ljudima: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Ivan 15,13). Stoga je križ simbol Kristove ljubavi, štoviše on postaje znakom samog Krista. U svakom raspelu kršćani časte Raspetoga.
U kršćanstvu se u nerazdvojivu cjelinu vežu dva dana - Veliki petak i Uskrs. Tak križ postaje zastavom Krista Uskrsloga. U njemu kršćanska pobožnost gleda obnovljeno Stablo života i Raja zemaljskoga. Križ naznačuje »ljestve Jakovljeve« koje je Bog, utjelovljenjem Sina svoga, spustio na zemlju da uspostavi most između neba i zemlje. Stoga drevni himan svetom križu pjeva: »O zdravo križu, nado sva!« A poznata je i stara izreka: »Per crucem lucem« - »po križu k svjetlu!« Skovala ju je drevna kršćanska askeza: istom po trpljenju, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, postizava se spasenje.
Kršćanska je pobožnost kroz duga stoljeća utkala svoje osjećaje prema Isusovu križu, točnije prema Kristu raspetom, četrnaest postaja. One dosižu svoj vrhunac u dvanaestoj postaji: »Isus umire na križu.« Od postaje do postaje sve snažnije i sve dublje osjećamo ono što izražava staro načelo: »Ljubavlju ljubav vratimo, srca mu svog ne kratimo!« Isus nam od Pilatove presude pa do njegova polaganja u grob, pokazuje put uzvratne ljubavi: »Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili!« (Mt 25,409). Tako smo opet pred čudesnim križem u kojemu se spaja vertikala (ljubav prema Bogu) i horizontala (ljubav prema čovjeku), a sve se susreće u križevnoj točki, sve se to događa - kroz Isusa.
Ponijeti svoj križ, to po svetom Pavlu znači: »Nosite breme jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Kristov« (Gal 6,2). Ponijeti svoj križ to znači: ne tovariti sebe na drugoga, kao breme i teret njegova života. Isus tako stupa na čelu povorke svih onih koji od njega uče: nositi svoj i tuđi križ života. I tako na kraju postići plod križa – vječni život
S tom mišlju, s tim osjećajem i s tom ljubavlju uđimo u Isusov križni put. Isus nosi svoj križ kroz cijeli svoj život, ali nadasve nosi baš svoj jedinstveni križ od prve postaje križnoga puta pa sve do vrhunca postaje: „Isus umire na križu.“ Sve više i više, sve teže i teže, u sve većoj tjeskobi i boli dok nije na taj svoj križ prikovan čavlima i na tom jedinstvenom križu izdahnuo. Izdahnuo je u najdubljoj boli i najuzvišenijoj ljubavi – Ocu na hvalu, nama na spasenje. U tom Isusovu križu sjedinjuju se svi naši križevi koji nastoje – u našoj sve većoj strpljivosti i ljubavi – biti Bogu na čast i svima nama na spasenje.
Taj je Isusov i naš križni put oslikan na svim ovim markama u stotinu slika i čudu svih boja. I duša koja ih promatra doživljava kako su lijepe i utješne, svete i pobudne…, svaka postaja i sve zajedno, ove i naše Isusove muke – u svjetlu njegova uskrsnuća. Onako kako je zapisao naš A. G. Matoš (Sabrana djela, JAZU, Zagreb 1973, XVI, 86): »Ali ne, nema naš narod vjere filozofa i teologa. Njegov je Krist siromašak, prikovan na križ, njegova nevinost što strada, njegov brat u stradanju, što ga viđa svaki dan na seoskim raskrižjima, na brdima i dolinama. On živi od Krista i sa Kristom kao od kruha i sa kruhom…«
/Fra Bonaventura Duda/
U kršćanstvu je križ posvećen mukom i smrću Gospodina Isusa Krista. U ono vrijeme, u Rimljana raspeće na križu bijaše pogrdna smrtna kazna. Ta smrt, po izjavama samoga Krista, bijaše iz ljubavi prema Bogu i ljudima: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Ivan 15,13). Stoga je križ simbol Kristove ljubavi, štoviše on postaje znakom samog Krista. U svakom raspelu kršćani časte Raspetoga.
U kršćanstvu se u nerazdvojivu cjelinu vežu dva dana - Veliki petak i Uskrs. Tak križ postaje zastavom Krista Uskrsloga. U njemu kršćanska pobožnost gleda obnovljeno Stablo života i Raja zemaljskoga. Križ naznačuje »ljestve Jakovljeve« koje je Bog, utjelovljenjem Sina svoga, spustio na zemlju da uspostavi most između neba i zemlje. Stoga drevni himan svetom križu pjeva: »O zdravo križu, nado sva!« A poznata je i stara izreka: »Per crucem lucem« - »po križu k svjetlu!« Skovala ju je drevna kršćanska askeza: istom po trpljenju, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, postizava se spasenje.
Kršćanska je pobožnost kroz duga stoljeća utkala svoje osjećaje prema Isusovu križu, točnije prema Kristu raspetom, četrnaest postaja. One dosižu svoj vrhunac u dvanaestoj postaji: »Isus umire na križu.« Od postaje do postaje sve snažnije i sve dublje osjećamo ono što izražava staro načelo: »Ljubavlju ljubav vratimo, srca mu svog ne kratimo!« Isus nam od Pilatove presude pa do njegova polaganja u grob, pokazuje put uzvratne ljubavi: »Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili!« (Mt 25,409). Tako smo opet pred čudesnim križem u kojemu se spaja vertikala (ljubav prema Bogu) i horizontala (ljubav prema čovjeku), a sve se susreće u križevnoj točki, sve se to događa - kroz Isusa.
Ponijeti svoj križ, to po svetom Pavlu znači: »Nosite breme jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Kristov« (Gal 6,2). Ponijeti svoj križ to znači: ne tovariti sebe na drugoga, kao breme i teret njegova života. Isus tako stupa na čelu povorke svih onih koji od njega uče: nositi svoj i tuđi križ života. I tako na kraju postići plod križa – vječni život
S tom mišlju, s tim osjećajem i s tom ljubavlju uđimo u Isusov križni put. Isus nosi svoj križ kroz cijeli svoj život, ali nadasve nosi baš svoj jedinstveni križ od prve postaje križnoga puta pa sve do vrhunca postaje: „Isus umire na križu.“ Sve više i više, sve teže i teže, u sve većoj tjeskobi i boli dok nije na taj svoj križ prikovan čavlima i na tom jedinstvenom križu izdahnuo. Izdahnuo je u najdubljoj boli i najuzvišenijoj ljubavi – Ocu na hvalu, nama na spasenje. U tom Isusovu križu sjedinjuju se svi naši križevi koji nastoje – u našoj sve većoj strpljivosti i ljubavi – biti Bogu na čast i svima nama na spasenje.
Taj je Isusov i naš križni put oslikan na svim ovim markama u stotinu slika i čudu svih boja. I duša koja ih promatra doživljava kako su lijepe i utješne, svete i pobudne…, svaka postaja i sve zajedno, ove i naše Isusove muke – u svjetlu njegova uskrsnuća. Onako kako je zapisao naš A. G. Matoš (Sabrana djela, JAZU, Zagreb 1973, XVI, 86): »Ali ne, nema naš narod vjere filozofa i teologa. Njegov je Krist siromašak, prikovan na križ, njegova nevinost što strada, njegov brat u stradanju, što ga viđa svaki dan na seoskim raskrižjima, na brdima i dolinama. On živi od Krista i sa Kristom kao od kruha i sa kruhom…«
/Fra Bonaventura Duda/
******************************************
Barjaci kreću kraljevi
himan
Barjaci kreću kraljevi, otajstvo križa sjaji se
na kojem život umrije i smrću ljude oživi.
Kad koplje mu se okrutno zabolo šiljkom u srce,
sa vodom krv potekla je, od grijeha nas da očisti.
I ispuni se silna riječ, što narodima David je
u svetoj pjesmi doviknu: zavlada Bog sa drveta.
O drva divnog, štono sja u kraljevskome grimizu,
kom dano bi da dotiče toliko svete udove.
Na blaženim je rukama tog svijeta cijenu nosilo
i Bože tijelo vagnuvši sotoni plijen je otelo.
Oj zdravo, Križu, nado sva! u dane Muke Gospodnje,
umnoži milost dobrima i digni krivnju s grešnika.
Naš spase, sveta Trojice, nek svaki duh veliča te,
ti dijeliš križa plodove, ti vječnu slavu podaj nam.
***********************************
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.
/Iv 3,14-15/
Mojsije je po Božjem nalogu načinio zmiju od mjedi i postavio je na stup. Kad bi koga ujela otrovnica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
/usp. Br 21,9/
***********************************
Križ nam je osvijetlio put,
Tragove stopa na njemu.
Netko je tuda već prošao ...
Tragovi duboki,
Obrisi krvavi,
Ruže izrasle,
Crvene ...
Sve dalje,
Cilju bliže,
Domu idemo!
Naprijed idem.
Hrlim!
Ruka Očeva me vodi.
Osjećam!
Otac čeka.
Znam!
ruže posipa vjerno da ne skrenem ...
Svjetlo gori vječno.
Brine!
da ne odustanem ...
Zvona zvone.
Blizu mi je!
*************
Uzvišenje svetoga Križa
Post je objavljen 14.09.2007. u 18:05 sati.